Londonske priče ~ zločini

"T-Tobey?", zbunjeno sam prošaptala. "M'da, morate smjesta odavde otići", užurbano je govorio. "Slušaj me... Niste više na sigurnom. Ovaj dvorac je postao sami izvor zla. Kraljica je oteta. Čim je izašla iz dvorane, netko ju je čarolijom izbrisao", govorio je.
"Iz-izbrisao...", osjećala sam kako me preplavljuju trnci. "Znači izbrisao iz ovoga svijeta... Prebacio u Mjesečevu pustinju."
Duboko sam disala. Ovo je bilo previše za mene; otmice, ubojstva, pobunjenici, TOBEY,....
Gurnuo me van. Na odbljesku munje jasno sam mu vidjela lice. Ožiljak na usnici, sive oči... Oči koje definintivno nisu Tobeyeve...
"Odi po prijatelje... I BJEŽITE!", povikao je skočivši s prozora u svjetlosti munje. Tresla sam se od straha, ali sam svejedno odjurila hodnikom po ostale. Skupili smo se u predvorju. Vika je još uvijek odzvanjala dvorcem. Čula sam vlastito srce kako kuca. "Idemo!", povikala je Hella trčeći prema izlazu. Trčali smo blatnjavim putićem dok nam se kiša sve više i više upijala u odjeću. Išli smo prema samom izlazu iz zemlje Zorian. "Još malo, još samo malo!!!", bodrila nas je Prudence.
Napokon smo došli do vrata izmoreni, prokisli i smrznuti... Prvi put smo išli kroz ta vrata jer smo obično išli čamcem ili drugim "sredstvima".
Točno kada je Keira prva zakoračila na izlaz, ispred se pojavila jedna crna prilika. Mlad čovjek, rekla bih. "Kuda?", upitao je. Napravila sam grimasu kojom se ne ponosim baš previše. ^^ "Možemo li, moooolim te, van?", upitala ga je očajna Spatt (kao i svi mi) cvokočući zubima.
"Kakvi god uvjeti bili, ne, ne mogu vas pustiti van bez lozinke", smireno je odgovorio. *Je, njemu nije zima, a?*
Hella je uzvratila misao: *Ma tko ga šljivi, idemo prek ograde!* "Haha, ni preko ograde ne idete bez lozinke", nasmijao nam se. "Ti... Hella..?", još uvijek sam bila zbunjena. "Odlično, sad i čuje što mislimo!!! AAAA!!! Dosta mi je!!!!", rekla je iznervirana Mary i potrčala prema ogradi. "Ne da mi se natezati, ja IDEM PREKO!", odlučno je rekla i preskočila ogradu. Nekoliko sekunda smo mislili da je zaista uspjela, ali odmah zatim se čula vika, zatim Maryino "Ne, neću!!! AAA!", i zatim smo vidjeli kako je nešto baca preko ograde. Doslovce je pala na dupe ispred nas. Čuvar se i dalje smiješkao iako sada već podlo. "Ej, ti! U čemu je problem?!", rekao je Joshua sada već ozbiljno. "Ako se hoćeš tući, nema problema!", rekao je zasukavši rukave. Čuvar je zijevnuo, ispružio ruku i nekom ludom silom odbacio Joshuu skoro pa do jezera. "Wow", zadivljeno sam gledala. Ostali su otrčali prema Joshui... Čuvar je imao pelerinu, i nešto je bilo tajanstveno, čak bih se usudila reći; čudno na njemu... "Ljudi, ajde, probat ćemo nešto dr... *kašljuc, kašljuc*.. drugo.. Ajmo", rekla sam. Krenuli smo tresući se svi do jednoga. Izraz na čuvarevom licu se promijenio. "Čekajte!", povikao je za nama. Podlo sam se osmjehnula sama sebi. Plan je uspio (izigravali smo siročiće). "Možete proći", rekao je, "ali pod uvjetom da nađete Loreannu". "Loreanna?", upitali smo. "Da. Moja ..Nema veze. Uglavnom, Magress ju je otela. Ako treba, posudit ću vam svog Yanga", rekao je sada glasom očajnog čovjeka. "U redu", rekao je Joshua. "Shvaćamo te", nadovezala je Spatt. "Potpuno", završila sam.

Ostatak dana proveli smo brbljajući o kraljici. Sjetili smo se bala i kako smo uživali, a sada navlačimo jedva kraj s krajem.
Pojavili smo se pred vratima. Agatha je izvukla zeleni prašak (isti onakav kakav je i Dante izvukla prije godinu dana), posula pred vratima i otpuhala ga u pravcu sjevera. Pojavio se sitni čovječuljak koji je samo tutnuo glavu kroz jedan prozorčić i rekao; "Izvolite?"
Pogledali smo se i Felidae je samo promucala: "D-do-došli smo vidjeti kraljicu. Dolazimo u vezi njene sestre Magress. Opet."
Čovječuljak je na tren nestao, a zatim su se ogromna vrata otvorila i pustila nas unutra.
Dvorac je izgledao kao i prije, samo je sada bio pust i hladan. Nije više bilo one topline koju smo osjećali kada smo prvi puta došli. A na vratima u predvorje... Dočekala nas je kraljica Floreana. No... Izgledala je užasno staro i... Bolesno. Nosila je crninu. Progovorila je promuklim glasom: "Dođite, djeco."
Prestrašeno smo se pogledali i krenuli u veliku dvoranu. Sjela je na prijestolje i rukom nam pokazala da sjednemo. Čim smo sjeli, kraljica je započela... "Kralj Matthew je svrgnut s prijestolja. Ubili su ga pobunjenici", tiho je šmrcnula. "Magress je otela moju kćer Selu i sada se traga za njom već 2 mjeseca. Mazuriančani su se pobunili i krenuli u Mjesečevu pustinju", nije stajala. Govorila je sve u jednom dahu kao da želi što prije to reći da više ne mora. To mi je bilo sve prebrzo. Sve mi se zavrtjelo u glavi. U početku Magress nisam smatrala tako opasnom. Čak sam ju smatrala i malo priglupom jer smo mi, klinčadija od 15 godina uspjeli maznuti ogrlicu i donijeti je na sigurno. A sada.... ubojstvima nema kraja...
Spatt je nešto prčkala po kosi prstima. Uvijek je to radila kada bi bila nervozna. Joshua je samo sjedio u buljio u pod stišćući čeljust. Ja sam samo ljutito uzdahnula. "Kvragu i Magress", puhnula sam. "Kada krećemo?", upitala sam najozbiljnije. Osjetila sam kako se svi pogledi okreću prema meni. Kraljica me zbunjeno pogledala. "Krenuti? Kamo?!", upitala je. "U Mjesečevu pustinju", kratko samo odgovorila.
"Ne", rekla je Floreana. Ustala se s prijestolja i krenula prema meni. "Nikamo vi ne idete", rekla je ozbiljno. Sve bore (koje su joj se pojavile dok nas nije bilo) sada su se čudno zategnule. Već sam vidjela da neće biti dobro. Znam iz iskustva s bakom. "Ami, dijete, odi u sobu. Vi isto", rekla je pogledavajući na sve. "Razgovarat ćemo ujutro. Do tada, klonite se nevolja", rekla je i izašla iz prostorije. Ispratilo ju je moje nezadovoljno mrmljanje.

Dok sam se uvlačila u topli krevet počela je kiša. Zagrmjelo je.
BOOM!
Netko je upao u moju sobu.
Ugašena svijetla u cijelom dvorcu.
Nastao je metež.
Vika.
Nisam ništa vidjela.
Netko mi je prekrio usta rukom.
Pokušala sam vikati, ali čulo se samo mumljanje.
Koprcala sam se poput ribe, ali taj netko bio je jači.
Gurnuo me u ormar i zatim ušao za mnom. (dvorski ormari znatno su veći od naših)
"Ami, kuš!", siknuo je netko. Taj netko.. Ma nije valjda...
"Tobey?!"

Keira i T.J. su mi pomogle da se dignem s prašnjavog tla. Bila sam toliko nervozna da su mi se dlanovi počeli znojiti. "Umm.. Ti se ne sjećaš kako doći do kraljice?", nervozno me priupitala Mary. "N-ne..", tiho sam odvratila nervozno pogledavajući Hellu. Hella je istog trena shvatila što me muči stoga je umjesto mene odgovorila; "Ne, ne sjeća se iz tog razloga što ju je prije nekoliko tjedana, kod vas mjeseci, otela Magress." Par njih je pokrilo usta rukama. Zakolutala sam očima. "Ma nije se zapravo ništa važnog dogodilo. Situacija je bila ovakva: pretvarala se da su me roditelji poslali psihijatru ..." Primijetila sam začuđene poglede od strane Zorianovih stanovnika. "Ummm...", tiho mi je prišla Spatt. "Ami, oni ne znaju što je to psihijatar. Znaš da je njihov način života stil 16., 17., 18. stoljeća... Znaš, seoski način", govorila je kao da joj je užasno neugodno. Glasno sam progutala slinu. "Ma zapravo nema veze. Kasnije ću vam objasniti. 'Ajmo", krenula sam stazom sva u svom elementu. "Am-Ami...", pozvala me Kinssay. "Molim?!", iznervirano sam upitala misleći kako će me zamoliti da im objasnim pojam PSIHIJATAR. Ali umjesto toga, Kinssay je sramežljivo rekla: "Ideš krivim putem".

(...)

Šutke smo hodali prema dvorcu. Ogledavala sam se po šumi kao da je prvi put vidim. Vidjela sam da je Joshua strašno potišten. Premda ga nisam previše voljela*, sada mi se nekako smilio. "Ej, Josh", potrčala sam prema njemu. "Jesi dobro? Jel' sve ok?", upitala sam tobože zabrinuto. "Ne", odsiječno je odgovorio. "Pa, mogu li"... "NE!", ljutito je odgovorio. "Samo me pusti na miru, ok? Ne želim o tome razgovarati!"
"Ok, kako želiš", rekla sam povrijeđeno (zaslužila sam) i stala da pričekam Hellu koja je zaostajala. "Hell, koji vrag je Joshui, ha?", htjela sam da on ispadne krivac. "Magress... Magress mu je ubila mlađeg brata", rekla je suznim očima. "Ml..mlađeg brata?", mucala sam. "Da, i izrezbarila mu je na leđima: "Naći ću te!" Nešto prestrašno...", rekla je suzdržavajući se od plača.
"Ajde Hella... Bit će sve ok...", zagrlila sam ju. "A kaj je najgore od svega...", započela je. "Ti si još najbolje prošla!!!!", glasno se zaderala.
"M-molim?", bila sam zbunjena. "Da!", vikala je s bijesnim suzama. "Tu se praviš ko' neka patnica... A ni ne znaš što se Spatt dogodilo!!! Doma ju je dočekala zaklana, DOSLOVNO, zaklana baka!!", vikala je. "Hella, prestani!", umiješala se i Spatt. "NE! Neću prestati! Znaš li zašto?! Jer je Felidae brat POGINUO!!!! I svi oko nas umiru. Ti nemaš pojma Ami, zaista, POJMA NEMAŠ kakve sreće imaš da su ti roditelji samo oteti!", toliko je plakala da se samo ničice srušila i nastavila plakati. "Ami... Žao mi je... Zaista mi je žao... Samo... Magress... Tatu mi je ubila...", gorko je plakala. I ja sam počela plakati. Spatt je plakala... Zatim se i ostatak pridružio. Jednostavno je to bio samo naš trenutak.. Trenutak kada smo oplakivali naše najdraže i naše izgubljene. Sati su prolazili, a mi nismo osjećali potrebu da krenemo prema
dvorcu. Samo smo... Jednostavno.. Tiho... Sneno... Plakali.



*(pogledaj poglavlje: Naš Zadatak)

Bila sam zaokupljena svojim suzama da nisam ni shvatila kako me neznanka vuče prema onoj staroj livadi. Livadi uspomena... Sjetila sam se onog dana kada sam još bila zbunjena svojim novim prijateljima i kako sam prvi put upoznala Felidae... Marširala je prema nama, zajedno s Tobeyem, Joshuom, Spatt i vikala: "Mama me pljusnula!" Suze su mi se osušile na pomisao na ta vremena kada sam se smijala, bila zbunjena... Tada sam barem imala roditelje...
"Hej! HEJ!", u stvarnost me vratilo Ruthino pljuskanje. "Jesi li ok?", upitala me tiho. "Naravno. Spektakularno.", odgovorila sam sarkastično. Tada sam shvatila da me moj um vara. Bili smo opet u zemlji Zorian. I prema meni su trčale Mary, Diana, Keira, Hella, Felidae, Spatt, Joshua, Kinssay, Chenyx i T.J. "Isuseee...", gledala sam zapanjujućim pogledom. "Pa, svi su tu!", uskliknula sam prigušenim osmijehom. "Ami... Čula sam što se dogodilo... No, trebamo tvoju pomoć... Sprema se rat...", rekla je T.J. zagrlivši me. "Rat? RAT?! Zar nije Shi-Wo rekao da je to posljednja opcija?!", ljutito sam uzviknula odmičući se od T.J. "Znaš da vrijeme u zemlji Zorian brže prolazi!", kratko je odgovorila Hella. "Tako je. Vaših par dana u smrtnom svijetu nama su mjeseci. Ponekad i godine. Vrijeme u Zorianu ne traži raspored", tiho je odvratila Keira. Pognula sam glavu kao da ću se rasplakati. Umjesto toga sam ju opet podigla i odlučnim glasom rekla: "Vodite me kraljici".

U prošloj sezoni pročitali ste:
-moj dolazak u novu školu i upoznavanje prijatelja
-otkrivanje sposobnosti
-avanture u Shi-Woinom selu
-nesretne ljubavi (Hella-Joshua-Mary)
-boravak u zemlji Zorian
-masovni pokolj
-pokop
-povratak kući
-POVRATAK ČEMU???


U sljedećem postu pročitajte:
- kako se Ami sprijateljila s Ruth
- što se dogodilo s Joshuom
- povratak u nestvarnost

Nadam se da ćete me i dalje vjerno čitati! :)

Nažalost, moram vas obavijestiti, dragi čitatelji, da vas na neko vrijeme moram napustiti. Ima više razloga; sad sam u prvom razredu gimnazije i trebam što bolje započeti školsku godinu da poslije ne bi bilo sranja. Drugo, imam kučku iz matematike koja će me maltretirati CIJELU školsku godinu pa moram za svaki sat biti spremna. No, ja ću svakako probati naći načina da vam pošaljem makar jednu misao i post. Moram. Inače ću se raspuknuti. Jedino bih vas zamolila jednu sitnicu. Ostavljajte što više komentara jer kad pogledam statistike, malo se zacrvenim... Stoga, pišite u komentare šta god hoćete (ali iskreno) i svakako mi javljajte kada napišete novi post!
Puno vas pozdravlja ~AMI~

Nakon puno zelenog čaja i maženja i paženja, mala ja sam se osjećala puno bolje. Chenyx je bila vrlo susretljiva, čak nam je SVIMA kupila karte za vlak za Worthing. -Iznenađenjeee...-rekla je Chenyx smješkajući se od uha do uha. -Najbrži način je da se vratite s vlakom! Karte!-izvukla je snop karata za sve nas. -Isuseeeek!-naglo se ustala Felidae da izbliza provjeri istinitost Chenyxine priče. I u međuvremenu je počela govoriti kao Tobey. Sjećate se onih njegovih uzvika, zar ne? :) Malo joj je bolje, ali je isto tako počela pričati o ubojstvima, o tome kako će razapeti Magress itd.. Ne slažem se s njom.. JA želim razapeti Magress za sva njena nedjela. Ali isto tako mi moja obitelj nedostaje. Jedva čekam da vidim mamin i tatin izraz lica kad dođem! A tek Cora... Bit ću slinava do kraja života. Ajme, jedva čekam.
Trebalo nam je svega pol sata da se spremimo i dođemo na stanicu. Izljubili smo Chenyx i zahvalili joj se. -Ljepoto, hvala ti za sve! Stvarno ti ne mogu opisati našu zahvalnost..-rekla sam grleći ju. -Ma joooooj, šta se trebate zahvaljivati? Pa bilo mi je zadovoljstvo! A uostalom, već ću ja smisliti neš, hehe...
-Posljednji poziv za Arundel-Worthing!-vikao je kondukter. -Jao moramo krenuti.. Još jednom hvala!-rekla sam upadajući u vlak dok je već kretao. Joshua je sjedio do prozora, Hella nasuprot mene, a Felidae do mene.. Nedostaju još dvije osobe.. Chenyx je mahala sve dok je nismo izgubili iz vida. -Poručuje nam da dolazi sljedeći tjedan u Worthing. Upravo mi je proslijedila misao.-rekla je Hella. -Wohoo, supeer!-zacvičila je Fel.

***

-Ah, miris Worthinga!-ozarila se Hella. Pozvali smo taksi. Najbliža kuća je bila Joshuina. -Pozdrav ljudi! Vidimo se sutra...-rekao je dok su mu suze padale niz obraz od sreće. Napokon je bio doma. Dok smo se vozili u taksiju, pomno sam pratila svaki detalj, svaku lampu, svaku klupu i ulicu.. Zatim je došla na red Fel. -Umm... Evo me.. Idem svojima.. A Tobey..-rasplakala se. Hella i ja smo je čvrsto zagrlile, a zatim je sa svojim ruksakom krenula prema kući. Taksi je opet krenuo. Nakon 20 min smo došli do Helle. -Mala, sutra. Čuvaj se-rekla je zagrlivši me, a zatim izašla pred svoju kuću. Još 10 minuta.. Još 4 minute. Minuta. -Upton Road, gospođice. To bi bilo 12 funti.-rekao je vozač. -Evo.-pružila sam mu novčanicu i nešto novčića. -Hvala-izašla sam iz taksija, zalupila vratima i pogledala prema kući. Taksi je otišao, a meni su torbe pale iz ruku. Moja... Moja kuća. Nema je. Samo ruševine. Pala sam na koljena duboko dišući. -Ma..mama.. Tata? Isuse... NEEE!! Magress!! ... Do mene se začuo neki pucanj. Netko se apartirao. -Hej, si ok? Sad su mi javili! Hej, nemoj plakati. -osoba me zagrlila. -Nemoj, bit će sve ok..
-N..neće.. Magress ih je otela, možda ih je već ubila!-ridala sam joj na ramenu. -Nije, već bi znali.. Ššš, nemoj plakati. Ja sam Ruth i pomoći ću ti, ok?
-Ruth?
-Aha.. I pomoći ću ti. Dođi.
Primila me za ruku i krenula. Nisam znala kuda idemo, a i nije me bilo briga. Samo sam htjela što prije naći Magress.

-Ami! Ami!
Otvorila sam oči. Pred očima mi je bilo sve maglovito, ali sam odmah shvatila da gledam u Spattinu žarkocrvenu kosu. -Gdje je Magress?-upitala sam zbunjeno. -Mala, bila si oteta.. - odnekud je zvonko odjeknuo Hellin glas. -Shi Wo te sa svih 9 redova tražio i našli su te kako omamljena pričaš sve o nama.
-Ja? Nikada vas ne bih izdala!!-uzrujano sam prokomentirala. -Znamo, zato i vjerujemo da ti je Magress dala veritaserum. Dante nam je rekla što joj je Magress sve radila dok ju je držala zatočenu. Sjećaš li se možda što si joj sve rekla?-upitala me Hella. -N..ne. Ma sve mi je čudno, možda se sjetim kasnije... Gdje smo sad?-upitala sam ogledavajući se po nekom stanu. To me najviše iznenadilo. Stan. Već mjesecima nisam vidjela ništa osim drvenih kućica, dvorca i šume. -Sad ste kod mene!-rekla je jedna djevojka ulazeći u sobu i smješkajući se. -Nadam se da si ok. Trebaš li što?-upitala me. Podigla sam obrve i nepovjerljivo upitala: - A ti si?
-Chenyx, drago mi je.-pružila mi je ruku. Nasmiješila sam se, pristojno odvratila, a zatim iznervirano upitala:-Kako smo u stanu? Više nismo u Zorianu?
-Pa, ako dopustiš, rado ću ti objasniti. Ovako, nakon što su te našli u jednoj spilji, buncala si, krvarila i ponavljala većinu stvari koje si rekla Magress. Odveli smo te u Shi-Woinu kućicu, ali je rekao da ti jedini lijek može trenutno biti da se vratiš u naš svijet i oporavljaš uz osobe koje voliš. No, tebi je pozlilo na putu do tvoje obitelji i najbliže mjesto je bilo kod mene. Sad smo u Londonu, nekih sat vremena od vašeg mjesta. Razlog zašto niste išli kroz Ravenhood si upravo ti i vaša sigurnost. Shvaćaš?-to pitanje je postavila nekako buntovno i sarkastično i već sam odmah vidjela da je cura super ok! Nemojte me pitati kako, ali imam čudne kriterije za određivanje nečije sposobnosti.. Chenyx je sama po sebi strašno hrabra osoba s obzirom na to što je sve proživjela. Nadam se da ćemo se više sprijateljiti jer je svakako dobra i iskrena osoba...
Hella je cijelu večer bdijela i pazila na mene i stvarno sam se uvjerila da je prava prijateljica. Chenyx je s Amandom, Mary, Spatt i Joshuom stalno provjeravala kako sam i stalno mi donosili zeleni čaj. Felidae još uvijek nije bila u stanju razgovarati, ali sam ju potpuno razumjela. Samo jedva čekam da ustanem iz kreveta i riješim neke stvari s prokletom Magress...

Pošto sam shvatila da imam previše inspiracije, odlučila sam to podijeliti na dva bloga, stoga kad stignete svratite na moje Žute stranice. . Unaprijed fala!!

Valjda će vam se svidjeti... poZZ

Pahulje padaju.
Noć je raširila krila.
Svjetiljke gore
nad osamljenim klupama.
Sjećam se - nekoć sam
ja tamo sjedila.
Pogledam osamljeni puteljak.
Sjećam se - nekoć si ti, oče,
tamo prolazio.
Pogledam smrznuti travnjak.
Prisjetih se, s bisernim
grumenom u oku - nekoć
si ti, majko, tamo ljubila svoje
voljene.
Pogledam zadnji put
klupu - nekoć
sam ja tamo sjedila.

Sada tu sjedi Smrt.

Blistava noć
Krvave zvijezde
Bajkovita noć
usplahirene zvijezde

Sanjaš li ikada
more u beskraju mora?
Sanjaš li možda
vrške prstiju kako
dodiruju tvoju kosu?

Čučim u tami
osjećam strah
kucanje srca odjekuje
Glad vapi za krvlju

Moja Magress...

Ovo pismo
koje je moja duša našla
zgužvano na podu
još više je uništilo
moj ostatak suza
Volim te
Mrzim te
Uvijek

- Dobar dan, Tena. Izvoli sjesti.
- Moje ime nije Tena nego Ami! Ami!
- Ne, Tena. To je samo u tvom umu. Ja sam tu da ti pomognem. Moje ime je Magdalena Karass i pomoći ću ti da se prisjetiš tko si ti zapravo i kako nikakva zemlja Zorian ne postoji.
- Postoji.. Bila sam u njoj.. Imam svjedoke! Pitajte Helenu Aaron! Felicity ili Sparriot! Koga god hoćete!
- Tena...
- Ami!!
- Slušaj me! Ti NISI Ami! Čekaj da ti objasnim! Helena Aaron ne postoji! A još manje Felicity, Sparriot ili tko već. Provjerili smo. Ti si samo njih stvorila u svom umu. Pretpostavljam da je to posljedica nedavnog doseljenja u Englesku... Pozvali su me iz Hrvatske da dođem tu samo zbog tebe i da ti pomognem te kako bih ustvrdila o čemu je riječ. A sada, u koju školu ideš?
- St. Bartholomew.
- Tena, ta škola je zatvorena već 35 godina. Malo ozbiljnosti ne bi škodilo.
- Ali... Profesorica Cap... Predaje kemiju...
- Ah, provjerit ćemo tko je ona. Možda je ona ta koja ti je isprala mozak. Možeš li mi možda re... Tena?
- Bog nosi crno. Tuguje nad svima nama zbog našeg manjka ljudskosti.. Vidite ove suze? One su potvrda ljudskoj gluposti. Moje suze teku jer se boje da jednoga dana više nitko nikome neće vjerovati.. Poštovana psihijatrice, cijenim vaš dolazak, ali moj um nije bolestan.. Barem ni približno kao vaš, Magress...

U tom svom metežu, gnjevu i očaju uspjeli smo organizirati sprovod za Noru i Tobeya. Felidae nije ni s kim razgovarala 3 dana. Lica su nam bila natopljena suzama i gnjevom koji nas je obuzimao svaki put kada bi se prisjetili Magress. -Nora to nije zaslužila.. Bila je tako dobra prijateljica...-jecala je Spatt. -M-moj brat... Ja sam kriva...-govorila je Felidae. -Bio je moj stariji brat, uvijek me branio... TOBEEEEEEEY!!! Tako me guši taj očaj, ja ne znam što ću napraviti... Ne mogu bez brata! " Felidae je počela toliko plakati da na trenutak nije mogla disati.
-Tiho, Feli.. Napravit ćemo im najljepši oproštaj ikada viđen. Dostojanstveno ćemo ih otpratiti u naš svijet na Sireninoj obali-tješila ju je Hella. Planirali smo postaviti spomen ploču Tobeyu na obali jer vojnici nisu uspjeli pronaći njegovo tijelo. Princeza Sella je zaključila da ga je more progutalo. Nismo na to mogli ni pomisliti. Taj dan je umrlo više od 1580 ljudi uključujući i Noru i Tobeya. Kraljica Floreana je izjavila da je to najveći pokolj u zemlji Zorian u proteklih 200 godina, a kralj Matthew je iskazao duboko žaljenje za umrle. Umrla je većina sela u kojem smo boravili kod Shi-Woa, kraljičine sluge, kuhari, vojnici, djeca, majke, dadilje, čarobnjaci i naši prijatelji... Uskoro se bližio dan za oproštaj, a što se više bližio svi smo sve više padali u magloviti očaj.


***

Tog popodneva je kišilo kao da je vrijeme znalo kako se osjećamo. Nitko od nas nije nosio kišobrane jer smo htjeli potpuno ispratiti naše prijatelje, bez ikakvog prekrivanja lica. Kiša i suze su nam natopile odjeću. U daljinu se čuo plač žena i djece čije su majke umrle. Muškarci su se kleli na osvetu. .. Vjetar je puhao i disao po ogoljelim granama otpuhujući dugogodišnje ljeto. Zemlja Zorian više nikada neće biti ista. Magressin dodir je uništio cijelu zemlju, uključujući i duše i živote.... Većina nas su duhovi, barem dok nam Shi-Wo ne "pročisti" tijela od Magressina otrova. Moja želja za osvetom nije ni trenutka splasnula, ali sam odlučila s poštovanjem ispratiti umrle.
Uz Norin lijes i Tobeyevu ploču su hodali Hella, Spatt, Felidae, Joshua, Nadja, Mary, Diana, Dante i ja. Stigavši do Sirenine obale, Shi-Wo je istupio i počeo propovijedati: - Molim za vašu pozornost! Okupili smo se ovdje kako bi ispratili naše voljene. Premda... Čuo sam kako planirate napasti Mjesečevu pustinju. Ali ja vam kažem: nemojte! Jer osvetom nećete ništa postići!" Čuo se glasan žamor negodovanja, ali je Shi-Wo nastavio: - Tišina! Osveta je za slabiće i za kukavice! Ali vi ne shvaćate da ćete napadom još više naštetiti sebi, svojim voljenima i zemlji! Zar to doista želite?!" Svi su šutjeli i bijesno gledali u Shi-Woa. -Zar želite naštetiti kraljevstvu? Kraljici, kralju i njihovoj kćeri? Sebi? Svojoj djeci? Žao mi je, ali je to doista glupa odluka, ako se odlučite za napad. Naši vojnici su trenutno na sastanku Reda Feniksa i dogovaraju se kako protiv Magress. Ali rat je POSLJEDNjA OPCIJA! A sada vas molim, saslušajte prijatelje koji su pripremili oproštajni govor za Noru Wells i Tobias McKenzia. Dante, izvoli.
Dante je stupila ispred gomile i započela: - Ova pjesma je posvećena našem prijatelju koji je tragično izgubio život. Njegova sestra Felicity, nama znana kao Felidae, napisala je pjesmu za svog brata Tobeya-Tobiasa.

I laid you to rest before the mirror
Your fingertips losing colour
Your hands suddenly looked frail,
your lips sealed...
We exchanged promises that day
but now I can't remember them.
Why am I like the wind... like the clouds?
Floating through the sky
I don't have wings, why?
Like the stars and the moon, I embrace everything
Drifting away into the night
I don't have wings, why?

-To je bila Tobeyeva najdraža pjesma...-šapnula mi je Felidae na uho. Kada je Dante završila, svi su zapljeskali. Zatim je istupio Jan Karl. -Ova pjesma je posvećena Nori-prošaptao je.


Broken wings
I know this will not remain forever,
however it's beautiful.
Your eyes, hands and your warm smile
they're my treasure...
It's hard to forget.
I wish there was a solution,
don't spend your time in confusion.
I'll turn back now and spread
My broken wings
Still strong enough to cross the ocean with
My broken wings
How far should I go drifting in the wind?
Higher and higher in the light...
My broken wings...
Across the sky, just keep on flying...

Svi su ponovno zapljeskali. Primili smo Norin lijes i stavili ga u vodu. Lijes je počeo plutati prema našem svijetu. -Volimo te, Nora-šapnula je Spatt dok smo svi zagrljeni gledali kako odlazi u vječni Svijet...

Nadja?-ponovila sam dok sam bljucala krv. -Mir, tu je Shi-Wo. Samo miruj-rekla je primivši me za ruku. Zamaglilo mi se pred očima i samo sam utonula u tamu. Vjerovatno vječnu....



Studen... Ukočenost... Vidim, ali ne osjećam. Što mi se to dogodilo?.. Vidim nečije lice. Blijedo lice. I crnu kosu.. -Hej..-prozborio je netko. -Kako se osjećaš?-glas je pripadao Nadji. -Nikako, ne osjećam samu sebe!-progovorila sam iznervirano. -Ami, trebamo porazgovarati. Možeš li sjesti?
Podignula mi je malo jastuk i namjestila ga. Podignula sam se s nevjerovatnom lakoćom. -Ami... Ti... Mislim, nema lakog načina da ti ovo kažem. Ali ti...si umrla..-rekla je nervozno se namještajući na stolici. -Haha, ovo je neki humor kojim se oporavljaju bolesnici?-pitala sam smijući se. -Daj mi ruku-rekla je ozbiljno. Pružila sam joj ruku u namjeri da se rukujemo, ali mi je ruka samo prošla kroz njenu. Pogled mi se zadržao u tom trenutku.
Magress vas je sve otrovala na onom balu. I neki... nisu preživjeli..- nastavila je. -Tko....?-uplašeno sam ustala, tj. samo zalelujala u u zraku. Osjećala sam se poput papira. -Nora.-rekla je tužnim šaptom. Shi-Wo ju čak nije ni mogao ni izvući iz tijela dok ne pročisti otrov. -Nora?-zadrhtale su mi usnice. Vani je sijevalo i pljuštala je kiša. -I još netko-nadodala je. -Tobey.
Suze su mi počele kapati više od onog pljuska vani. Nisam više bila svjesna ičega u sobi. Sve mi se smračilo, osjećala sam se mrtvom, bila sam mrtva i proklinjala Shi-Woa što me "reinkarnirao". -Trovanje?-upitala sam kroz grcanje. -Tobey se ubio. Skočio je s litice u blizini dvorca jer je mislio da je Felidae umrla, ali nije znao da Shi-Wo može ponovno oživjeti. Tragedija.... U trenutku kada je Tobey skočio, Felidae se baš probudila..
Gledala sam u prazan zid. I samo gledala. Svijeće su se već bile ugasile, kiša smirila, ali su munje i dalje sijevale. Soba je odisala nekim gnjevom i mržnjom... Odlučila sam se osvetiti...

Bal je prošao neuobičajeno super. Nitko nije razmišljao o lošim stvarima, po glavi su nam se motale samo lude stvari spremne za ludorije... Ženske i ja smo se malo "poveselile" i malo previše posrkale šampanjce iz prekrasnih kristalnih čaša. Heh, ja sam bila toliko opuštena i "spaljena" da sam nakon nekog vremena samo pala u zagrljaj nekom liku. Puf i ode peta. Felidae je nato posrnula i pala na popločani pod od smijeha, Mary i Diana su se držale za trbuh jer ih je bolio koliko su se smijale, Nora se pospano cerila, Jasmine se "udomaćila" u Lucasovom zagrljaju, a ostatak je plesao. Princeza Sella je stalno pogledavala Jana, a Hella Joshuu. Smiješno, zar ne? Koliko je uzburkanih osjećaja bilo u samo jednoj noći. No, sljedeći dan više nije bilo smijeha, nego samo jurcanje u kupaonu ispovraćati jučerašnju večeru i pića.
Nakon trećeg povraćanja već sam ozbiljno problijedila i počela drhtati. Legla sam u krevet i pokušala se smiriti, ali drek!-niš' od toga.. Ubrzo sam shvatila da je jurcanje po dvorcu utihnulo, a vrata kao da su skamenjena. Ustala sam tresući se kao šiba na zimi i provirila kroz sobu. Prizor je bio zapanjujući! Svi su ležali na podu, zeleni i blijedi, gušili se, koprcali, neki su povraćali žućkastu pjenu, a neki ležali plačući. -Ami, pomozi nam...-prošaptala je Hella. -Ne možem... Ne možemo disati... Umiremo...
-Odjaši po Shi-Woa na Devilu; Lucasovom konju. Trebamo pomoć....-rekla je Jasmine onesvijestivši se. Počela sam plakati od straha jer me toliko sve boljelo da se nisam mogla pomaknuti... Pala sam ničice na pod i suznim očima pogledala prema svojim prijateljicama. -Žao mi je. Zaista mi je žao...-rekla sam dok mi je krv počela curiti iz nosa. Ovo je kraj-pomislila sam. -Gotovo je. U samo jednoj zori, pomrijet će cijeli dvorac...
-NE!-netko je vikao. -Ljudi, ostanite budni!!! Tu je Shi-Wo!
Zadnjim snagama sam se prisilila da otvorim oči da pogledam našu spasiteljicu.. Ali... -Nadja??-prošaptala sam.

Danas bih vam voljela pokazati naše uzbuđenje i elegantni izgled naše družine:

Počinjemo od kraljice... Kraljica Floreana je elegantno ušetala u dvoranu i naravno zablistala! Imala je posebnu vilinsku kreaciju, te je izgledala poput djevojčice. Ovo je njena slika:


Zatim je ušetala princeza Sella s ruku pod ruku Jan Karlom VonCroyem. Uspjeli smo uhvatiti sliku samo kada je Sella bila nasamo. Imala je mračne motive haljine, ali je svejedno izgledala vrlo ljupko.


Nakon toga smo Hella (koja se malo oraspoložila) i ja počeli kružiti po dvorani i slikati svakoga na koga smo naišli. Naša sljedeća žrtva je bila Diana. Diana je imala strukiranu haljinu do poda i mnogi vilenjaci su je cijelu večer pratili. LOL Ne znam što je napravila s kosom, ali znam da je izgledala


Mary je bila odmah do nje. Pošto je ona iskoristila priliku (metarmofomagus je) promijenila je boju kose, i malo izgled. U nju, ali i u Hellu, je Joshua cijelu večer buljio. Izgled za 5+!! =)


Nora je cijelu večer pjevušila i pila šampanjac. Izgledala je jako ljupko i elegantno i neki lik ju je cijelu večer molio za ples.. Mmm, mislim da Nora ima kandidata! :)


Felidae se pak vratila iz bolnice. Navodno je bio otrovni prašak u pitanju. Sve je ok prošlo, i naša zgodna Feli se ludo zabavljala!


Zatim smo malo skoknuli do Kinssay! Kinssay je nešto uzbuđeno čavrljala s Jan Karlom pa smo ih zajedno uslikali:


Ostavivši Kiny, došle smo malo do Jasmine koja je pričala s Lucasom i napravila odličnu pozu (svaka čast, prekarasan izgled!):


Amanda je bila sramežljiva, samo se zacrvenila kada smo joj rekle da ju trebamo slikati:


Pa sam malo preokrenula fotić i slikala Hellu koja je stalno nervozno pogledavala Joshuu, a bome i on nju:


Naša Dante, ozbiljna i elegantno šutljiva kao i uvijek. Zato je i volimo! :)


T.J. se opet malo promijenila, ali je izgledala poput dive!


Agatha se sa svima družila, smijala i zabavljala, bila je poput domaćice! I naravno, izgledala je odlično!


Spatt si je obojala kosu u drugu boju i izgledala fantastično!! I čak se nije toliko smijala, bila je ozbiljnija, ali se svejedno smijala na račun vilenjaka.


I a koncu, moja slika koju je slikala Hella za kaznu što sam je zadirkivala za neke vilenjake.


Pa, nadam se da ste uživali u ovim slikama! Slike dečkiju mi se nije činilo potrebnim jer su svi imali uglavnom smokinge i tak. Jedna obavijest: danas idem na more tako da neću više ništa pisati ovih mjesec i pol dana. Možda čak i duže... ); No, ja vam obećajem da ću se švercati na cyber cafeu na moru i probati napisati post. Ako ne bude išlo, čujemo se na jesen! Jako mi je žao što se moram rastati od vas i ove priče na tolkooooo, ali me tješi što znam da ću moći nastaviti... Svima zahvaljujem na potpori i prekrasnim komentarima koji su mi ulili dodatnu inspiraciju. Obećajem vam da se čujemo! Vi nastavite tak lijepo pisati, probat ću vas čitati na cyberu, pa se čujemo! Pusa i poZZ svima!!

P.S. POTTER RULZ!!!

-Ajmeeeeeeee...-opet je počeo "sliniti" Tobey. -Ma daj, u klinac, opet me bole ruke...-propištila je Felidae dva metra iza nas. -Kako to misliš opet?-rekla je Hella, prvi put prozborivši. -Ma već me bole otkad sam prelomila Keithovu pušku na pola.-rekla je Feli trljajući ruku. -Možda je puška imala neki tajni amulet sakriven. Ne bi se iznenadio da je Keith to stavio...-zamišljeno je rekao Joshua. -Ma dobro, skoknut ćemo do liječnika kada dođemo..-rekla sam ohrabrujuće iako pomalo zabrinuto.
Pokucali smo na ogromna vrata dvorca. Čekali smo par trenutaka, ali se nitko nije pojavio. -A da ja malo, znate, opet budem slučajno nespretna?-zločesto se nasmiješila Felidae. -Kako to misliš, nespretna?-upitala je Dante. -To ti onako misli, kužiš, da sruši vrata!-rekao je Tobey umilno. -Ooo, nisam znala da to možeš.. Ali ipak, ne bih ti to preporučila.-rekla je zagonetno Dante. -Vidite, ja sam tu nekad živjela. Prije nego što me Magress zarobila i vjerujte, nakon tog napada, ništa ne može probiti ova vrata osim možda... mene...-skromno je slegnula ramenima. -Samo što ja neću "srušiti" vrata, nego ću napraviti ovo..." Izvadila je zeleni prašak, isti kakav sam primijetila u Shi-Woinom laboratoriju, i posula ga pred vrata. Zatim je puhnula u taj prašak prema vratima, nešto čudno promrmljala i netko je otvorio vrata... -Izvolite?-rekla je jedna zelenooka djevojka. -Trebate.?.-zastala je čim je ugledala Dante. -Dante? Dante, jesi li to ti?-prošaptala je sa suzama u očima. -T.J.?-rekla je Dante na rubu plača. Počele su se smijati i skakati, plakati i grliti. -Živa si! Isuse, ti si ŽIVA!!!-derala se T.J. -Kakva je to buka?-na vratima se pojavila još jedna crvenokosa, malo starija djevojka. -Koji je tu...?-također je zastala čim je vidjela Dante. -DANTEE!!!-počela se derati. -Dante, moja draga prijateljice, ti si živa!!! Svi smo mislili da si..." -Mrtva.-završila je Dante. -Kako mi je drago što te vidim, Agatha.-rekla je Dante te ju zagrlila dok su joj suze klizile niz obraze. -Ajmo unutra, da javimo kraljici!-rekla je T.J. -Hghm!-nakašljala se Nora. -O! A vi ste?-upitala je T.J. -To su moji prijatelji koji su me spasili iz mora, a i došli su vratiti ogrlicu kraljici.-objasnila je Dante umjesto nas. -Oh, onda uđite! Pokazat ćemo vam sobe, a zatim odvesti kraljici. I, da.. trebaš vidjeti princezu Sellu. Užasno se promijenila..-rekla je Agatha. I tako su nas naše dvije nove prijateljice provele po dvorcu i pokazale nam sobe. Puke li slučajnosti, Hella i Joshua su dobili sobu do sobe. Tko zna, možda se i pomire.. Premda Spatt, Nora i Felidae čvrsto sumnjaju. Ah, vječni optimisti. No, nakon što smo se svi smjestili, u sobe su nam upale T.J. i Agatha:-Kraljica je za stolom, zove vas na večeru, ali se ispričava zbog kraljeve odsutnosti." Hella ih je zagonetno pogledala, na što je Agatha samo odvratila:-Na sastanku redova je. Poslije ću vam objasniti." I tu temu više nismo ni spominjali.
Ušli smo u dvoranu za objedovanje. Bila je ogromna, s četiri kamina, tri ogromna lustera, portretima, naslonjačima, čajnim stolićima... Kao u bajci.. -Uđite djeco, nemojte se bojati.-rekla je kraljica nasmiješeno. I tad smo ju svi prvi put ugledali... Mislim da veći dojam nismo mogli osjetiti. To prekrasno biće, koje je izgledalo poput anđela nam se smiješilo i pozivalo nas objedujemo s njom. Takva čast se ne doživljava svaki dan. Tobey je po običaju buljio dok ga Felidae nije gurnula laktom u rebra. Svi smo došli do nje, predstavili se, duboko se naklonili i sjeli za stol. Ne moram ni spomenuti da je i stol ogroman. -Moram vam se duboko ispričati zbog kraljeve odsutnosti, pa i kćerine jer danas nisu u mogućnosti da dođu. No, isto tako vam se i moram zahvaliti na ogrlici... Mislim da vam dugujem objašnjenje zašto sam vas tražila da mi ju donesete. Vidite, Magress je našla način kako da dođe do te ogrlice u vodi. Boji se ići u vodu od djetinjstva, kada se skoro utopila. Njezini podanici nisu u mogućnosti zaroniti po ogrlicu zato jer ih uglavnom ni nema. Zato je začarala Keitha Kimberlina da vam kaže kako ima svakakvih stvorenja u Ravenhoodu kako bi vas preplašio, a ona dobila na vremenu. Ali nije uspio. Isto tako je i začarala njegovu pušku koja je bila zaštićena prahom. Tko ju je uništio?-upitala je kraljica nakon dugog objašnjenja. -Ja.-rekla je Felidae s druge strane stola. -Dobro, odmah nakon večere ideš u bolničko krilo. Ja ću te osobno otpratiti i objasniti neke stvari.-rekla je kraljica, malo se smiješeći. -Drugo, u znak moje zahvalnosti sutra se priređuje bal u kojem će biti prisutni svi iz sela u kojem ste boravili i svi stanovnici zemlje Zorian. Želim da se sada pošteno najedete i dobro odmorite. Ujutro će vas probuditi cure.-pokazala je rukom na Agathu i T.J. -A sada, želim vam dobar tek!

-Ajme, jadnica... Ništa, povest ćemo ju sa sobom i zamoliti kraljevske liječnike da je pregledaju!-rekla je Nora. -Ups...-zacrvenila se Spatt. -Hvala Bogu da imamo Hellu da tu čita misli..." Hella je sjela natrag na svoje mjesto i dalje šuteći i buljeći u daljinu. Felidae je žalosno uzdahnula i slegnula ramenima. -Pa...idemo dalje..." Ovaj put smo pokucali četiri puta u čamac na lijevoj strani i ribe su ponovno pokrenule čamac prema dvorcu.
Već se spuštala večer kad smo stigli na Sireninu obalu. Felidae i Tobey su podigli djevojku (Felidae ima jaku fizičku snagu, sjećate se?) i nosili je prema dvorcu. Kada smo stigli barem na pol puta, zaustavili su nas neki čudni vojnici. -Vaša imena!-zapovijedio je prvi vojnik. Nije bio velik, ali se svejedno ne bih svađala s njim. -Uh, hm, mi, er,...-počeo je Tobey. -Joj, daj šuti!-rekla je Felidae i gurnula ga u stranu laktom. -Mi smo došli vratiti kraljici ogrlicu i pomoći joj protiv njene sestre Magress te smo doveli ozlijeđenu djevojku kojoj treba pomoć.-brzo je odrecitirala Felidae podižući ogrlicu kao dokaz. -Uh, onda u redu..-rekao je vojnik pokazujući rukom da možemo proći. -Bravo, Feli!-smiješio se Joshua. -Tko je glavni, tko je glavni?-smijale su se Nora i Spatt. Hella je i dalje šutjela i gledala u pod. Taman kad sam nešto htjela upitati Hellu, Felidae je povikala:-Hej, cura se budi!" Felidae i Tobey su je nježno spustili na zemlju. -Uhm, gdje sam...?-tiho je upitala djevojka držeći se za glavu. -U zemlji Zorian, pred Floreaninim dvorcem.-odgovorila je Spatt. -Jesi li ok?-upitao ju je Josh. -Hm? O, mislim da jesam... Trebam što prije stići do kraljice!-rekla je djevojka. Ustala se, malo zateturala, a zatim polako krenula prema dvorcu. -Idete?-nasmiješila se mašući rukom prema dvorcu. -Kakva ženska!-počeo je sliniti Tobey. Svi smo se nasmijali (osim Helle) i krenuli za djevojkom. -Ja sam inače Dante, drago mi je.-pružila mi je ruku, ali se Tobey pregurao i počeo joj ljubiti ruke govoreći: -A ja sam Tobey, vrlo, vrlo mi je drago." Naklonio se. Felidae je prasnula u glasan smijeh, Spatt i Nora su se počele valjati po zemlji, ja sam se naslonila na Joshuu da ne padnem od smijeha, a Joshua se naslonio na svoj štap da ne padne od smijeha,jedino je Hella rekla: -Šta je tu smiješno, dečko je jednostavno pristojan i obziran... Za razliku od nekih...-sijevnula je očima prema Joshui. Joshua se samo nakašljao i promrmljao:-Idemo." -Dokle će ta svađa trajati?-nervozno je upitala Spatt. -Uf, Hella 100% neće popustiti, a Joshua još manje.. Dakle, sada smo praktički između dvije vatre..-žalosno je odvratila Felidae. -Mda, to bi se trebalo što prije riješiti, već mi je neugodno pred njima...-rekla je Nora. -Ma ja mislim da...-započela sam, a zatim sam zinula od iznenađenja. Prekrasan prizor mi se pojavio pred očima, nešto nevjerovatno. Dvorac...

Onaj šok koji je Hella jučer doživjela pratio nas je cijelim putem prema otoku Zorian. Hella s Joshom nije ni riječ progovorila otkad ih je vidjela iza stabla. Navodno su se i ujutro posvađali. Ja sam još dobrano spavala pa nisam čula svađu, nažalost. Ajme, osjećam se poput moje bake tračerice, aaaa!!! No, da nastavim... Došli smo do čamca na Zmajevoj obali. Nema tamo zmajeva, samo se tako zove. Uglavnom, svi smo se ukrcali. Hella je otišla na drugi kraj čamca, što dalje od Joshue. Svima nam je bilo neugodno jer smo znali o čemu se radi, ali nismo ništa pitali niti pričali o tome. Još je Hella poludjela kad je Joshua na rastanku poljubio Mary. Ozbiljno, ja sam se promeškoljila s crvenim obrazima, Felidae, Nora i Spatt su se pogledavali s pogledima sažaljenja, Tobey je po običaju cvokotao zubima (ovaj put od straha, a ne hladnoće), a Josh i Hella su se pogledavali očima punim mržnje. Imala sam osjećaj kao da će Hella svaki tren ispucati gromove iz očiju. Bolje da ne spominjemo ništa da ne bi bilo još jedne svađe. To je najmanje što nam sada treba. ... Čamac je krenuo polako. Kinyin tata Shi-Wo je začarao ribe tako da su one zaokretale čamac prema Zorianu. Uskovitlana magla je kružila iznad mora. Ljetna kišica je rominjala, a Hella mi je proslijedila misao:**Dobro da kiša pada pa nitko ne može vidjeti da plačem...** Pogledala sam ju i kanila sjesti kraj nje, ali mi je opet proslijedila misao:**Ostani na mjestu, inače će Felidae shvatiti da razgovaram s tobom... Mogla bi se uvrijediti, a i rekla mi je što se događa između Mary i Joshue, stoga sam malo kivna na nju.** **Ma daj, valjda te je samo htjela poštedjeti boli...**-poslala sam joj misao. Hella je coknula jezikom i okrenula glavu prema moru. Zabuljila se u daljinu i nije mi slala više nikakve misli... Nisam više ništa razmišljala, nego sam samo sjedila u tišini i gledala kako se otok sve više približava.
Kada smo došli već dosta blizu otoka, primijetila sam kako nešto pluta po vodi. -Hej, ljudi... Tu je netko!-povikala sam. Jedna mlada djevojka plutala je na staroj bačvi. Usta su joj bila ljubičasta, vjerovatno od hladnoće. -Znači, voda je ledena bez obzira na ljeto!-zaključio je Tobey. Pokucali smo tri puta u naš čamac i ribe su promijenile smjer prema djevojci. Kad smo stigli do bačve, Joshua i Tobey su podigli djevojku u čamac. Djevojka je drhtala, malo bljucala vodu, pa se ogledavala,... -Gdje...gdje sam?-upitala je. Svi smo primijetili da ima okove oko ruku i nou. Očito je pobjegla iz nekog zatvora. -M...M..Magress....-prošaptala je i zatim se onesvijestila. Spatt je pogledala sve nas, a zatim rekla:-Možda je zločinka, a da mi nju hitimo natrag u more, a?" -Ne, to neće biti potrebno.-rekla je Hella. -Pročitala sam joj misli.... Magress ju je mučila...

Jutros sam se probudila sva znojna i ukočena. U krevetu sam se rastezala dobrih pola sata, a zatim sam otišla u kupaonicu. Kupaonica je bila začarana; sa stropa su visjele trešnjine grane, zid se sastojao od latica, a tuš kabina je zapravo bila slap koji pada niz stijenu. Stala sam pod slap i tamo sam bila duže nego što sam se rastezala. U kupaonu je najednom upao jedan plavokosi vilenjak. -O, oprosti, ja, ja sam mislio da je, je, je prazna kupaonica...Oprosti!-izašao je pokrivajući oči rukama. Ja sam još uvijek stajala iza ručnika sva crvena u licu... hghm...
Kad sam sišla na doručak, opet sam vidjela tog plavokosog vilenjaka. Oboje smo pocrvenjeli u licu. -Ja sam Lucas, Jasminin DEČKO-naglasio je. Hm, pitam se zašto? -Ja sam Ami, drago mi je.-rekla sam. Uzela sam prepečenac i namazala ga zmajevim namazom. -Taj namaz se radi od zmajeva mlijeka nakon što snese jaje. To mlijeko je obično crvene boje, pa bi mogli čak reći i krvi..-objasnio je Lucas. Prepečenac koji je bio na putu u moja usta, završio je bačen na stolu. -Fuj, 'ko to može jesti?!-pitala sam s gađenjem. -Ja mogu!-javio se jedan starac koji je šepao prema stolu. Izgledao je malo borbeno, a s druge strane užasno krhko. -To mi jako pomaže kod moje bolesti.-rekao je starac te podigao lijevu nogavicu. Noga mu je bila isprepletena zelenim i crvenim žilicama, a ispod toga se nazirala plavo-ljubičasta noga. -To je Magressino djelo jer sam je se odrekao.-rekao je pomalo tužno. -Ime mi je Shi-Wo, a tebi mlada damo?-pružio je ruku. -Ami, drago mi je.. Vi ste Kinyn tata?-odvratila sam. -Da, najponosniji otac u ovoj zemlji!-isprsio se. -Naučio sam je svim vilenjačkim i borbenim tajnama.-rekao je mažući prepečenac onim odvratnim namazom. -Bit će prava ratnica....-završio je počevši gutati svoj doručak. -Umm, idem se malo prošetati po vrtu, jel' ti Lucas možda znaš gdje su ostali?-pitala sam. -Mislim da su na jezeru.-odgovorio je. -Na jezeru?!" Ostala sam šokirana. Nisu valjda...
IMAMO OGRLICU!!! AMI!!! IMAMO OGRLICU, JASMINE JU JE IZVADILA!!!-derala se Spatt iz vrta. Potrčala sam u vrt. Zaista ju je izvadila! Mislim, kada sam primila tu ogrlicu, kao da su nestale sve brige svijeta! Možemo se vratiti doma, svojim roditeljima.... Samo je još moramo odnijeti kraljici Floreani. Svi smo se počeli grliti i skakati. Helle nije bilo, valjda je još spavala, a Joshua je na štakama polako hodao. -Jasmine, hvala ti.-pogledala sam ju s iskrenom zahvalnošću. -Nije to ništa i drugi put!-namignula nam je. 'Ajmo unutra, čeka vas iznenađenje!-potrčala je prema kući. Kad smo ušli u kući, u "vrsti" su stajale sobarice, neke nakinđurane vile, trolske kuharice itd. -Ne razumijem-rekla je Nora. -Haha, ni ja-pridružila se Felidae. -To vam je, dragi moji, osoblje koje će nam danas pomoći napraviti najsvečaniju svečanost ikada u čast skorašnje pobjede nad Magress. A ove vile će vam pomoći da se uredite.-objasnila je Diana. -Jedva čekamo! -uzviknule smo cure i ja.

Došla je i večer. Dečki; Joshua, Tobey, Lucas i "striček" Shi-Wo su imali odijela, a SVE cure su imale haljine. Prekrasne renesansne. Sve su se poklapale s bojom kose i očiju. Svečanost se održala u vrtu pod trešnjinim stablima. Bila je lijepa noć. Puni mjesec, glazba je svirala, svi smo se smijali, plesali,..... Jedino je Hella bila mrzovoljna. -Hella, daj se bar večeras razvedri, molim te!-preklinjala ju je Felidae. Ja sam joj isto to rekla, na što nam je Hella odvratila:-Odite iza četvrtog stabla s lijeva." Felidae i ja smo se pogledale i otišle.
Bio je prikazan čudan prizor.... Mary i Joshua. Zajedno. Ljube se....

Sljedeći dan smo svi manje-više bili posvađani. Zapravo, ne znam ni sama razlog, ali sam svjesna da se sve okreće oko Joshue i te proklete tri strijele. Herod i Napoleon su se duboko ispričali za njihov napad i poklonili tucet ljekovitih bobica. Svi smo prihvatili ispriku osim Helle. -Hella, daaaj, pa ispričali su se!-preklinjala je Nora. -Pa, ne možeš ih vječno okrivljavati, pogriješili su poput svakog drugog bića. A Josh se još i oporavlja!-nasmiješila se Spatt. -Da, sad već može i hodati i već mi je počeo spuštati. Stvarno mu je već bolje!-cerekala sam se. -Pustite me na miru, molim vas...-prošaptala je Hella sjedeći na pletenoj stolici. -Želim biti malo sama..." Primijetila sam kako joj suze klize...jedna za drugom... Felidae, koja je sjedila kraj nje i držala je za ruku, dala nam je znak da odemo. Mi smo se pogledali i ušli natrag u Kinyinu kuću s terase. Pravili smo se da idemo u sobe, ali smo zapravo stali kraj prozora i prisluškivali-Nora, Spatt i ja. Tobey je bio u sobi s Joshuom i curama (Mary, Dianom, Kiny i Jasmine). Znam da nije u redu što smo prisluškivali, ali radilo se o našoj prijateljici i htjeli smo znati što se događa...
-Felidae...-prošaptala je Hella. -Ja...ja mislim...da sam zaljubljena..." Felidae je pomaknula glavu i očito joj je nešto šaptala jer ju je nedugo zatim Hella pogledala i počela glasno plakati njoj na ramenu. -Ljudi, 'ajmo, sad mi je već neugodno. Jadna Hella, kako bi mogli pokazati Joshu da joj se sviđa?-pitala sam. Nora je otvorila usta da kaže nešto, ali je došla Kiny sa sklopljenim rukama kao da se moli i progovorila:-Veliki borac nije onaj koji u svakoj borbi pobjedi, već onaj koji nikada ne odustaje..." Malo sam razmišljala o tome i shvatila da se ne bi smjeli miješati i da Hella treba to sama riješiti. ...
Ušli smo u Joshuinu sobu i PRVO što sam primijetila je bilo da Joshua leži i drži Mary za ruku. Ajooooj.... Kak' to sad reći Helli?! Ali opet, neću se miješati..
Diana je sjedila u kutu na stolici sa svojom mačkom Reginom i nešto uzbuđeno razgovarala s Tobeyem. Kiny je radila jedan vilenjački prah za smirivanje bolova. Nora i Spatt su sjele na krevet kraj Joshue. Nisam mogla više stajati. Izašla sam iz sobe i otišla na drugu terasu. Baš mi je godio ljetni vjetar. U ovoj zemlji je bilo uvijek ljeto, a u Mjesečevoj pustinji uvijek zima. Tako su nam rekli dan nakon što smo stigli i skuhali se od vrućine! -Hej, jesi ok?-Jasmine se pridružila. -Ne baš....Svi smo posvađani, barem malo, imamo jednu nesretnu ljubav na repertoaru, Josh je ozlijeđen, a trebamo ogrlicu što prije... i nedostaju mi roditelji...-tužno sam govorila. -Ja ću sutra otići u jezero i donijeti vam ogrlicu. Sama spoznaja da nam pomažete oko zemlje Zorian i kraljice zaslužuje uslugu. A što se tiče roditelja... Dođi samnom!-rekla je Jasmine. Krenule smo prema jednom odjeljku kod jezera gdje je bilo puno blata i tamo se zaustavile. Gledala sam začuđeno što Jasmine radi; bambusovim štapom je "rovala" po blatu dok se nije napravio pravilan krug. Zatim je tamo usipala zeleni prašak. -Gledaj-rekla mi je. Gledala sam pažljivo, ali ništa nisam vidjela. -Moraš se opet osjećati onako tužno, iskreno kako se osjećaš inače nećeš vidjeti željeno.-prošaptala je. Opet sam se zabuljila, a zatim.... Vidjela sam mamu. Plakala je nad mojim praznim krevetom. Glasno i neutješno. Tata je samo stajao i držao ruku na maminu ramenu. Trudio se biti hrabar, ali mu je proklizila jedna suza. Čak je i Cora ležala pod mojim krevetom i tiho cvilila. Zadrhtala sam i počela plakati. Danas je baš krasan dan! Svi plačemo. Tiho i neutješno...

Prošlo je 2 tjedna otkad je Joshua bio pogođen i Diana rekla nešto vrlo čudno. Isto tako nam je i rekla da nam ne smije reći o čemu se radi jer bi time promijenili budućnost i poremetili sudbinu. Joshua se polako oporavljao, ali i dalje nije bio dovoljno snažan da zaroni u mračne vode po ogrlicu. Dok ga je Mary premazivala ljekovitim biljem upitala ga je:-Jesi li na nešto alergičan? -Da, na strijele.-nasmiješio se. Mary mu je uzvratila osmijehom, ali dok mu je biljem prelazila po prsima, žestoko je pocrvenila i počela mucati:-J-j-ja moram po-po zavoj...zavoje... Joshua ju je čudno pogledao i samo uzdahnuo. Mary je otrčala u susjednu sobu dok smo se mi ostali svađali....

-Isprike nisu dovoljne!-vikala je Hella. -Kako da sada pomognemo kraljici?? Nitko ne može u tu vodu po ogrlicu!" -Ja mogu..-rekla je Jasmine. -Mogu disati pod vodom..." -Eto vidite, uzrujavate se oko ničega!-rekao je Herod. -Oko ničega!?? Pa Josh je pogođen s TRI strijele!!!! I to je vama NIŠTA????-derala se Hella. Čudno sam pogledala ostatak družine gledajući je li netko primijetio čudno Hellino ponašanje. Mislim, svima nam je žao što je Josh pogođen, ali sada se oporavlja i sve je ok. Spatt je pokušavala smiriti Hellu, ali Hella je i dalje vikala: Josh nam mnogo znači! Ne samo zbog ogrlice, nego je i dio nas!!!!" Pravila sam se da ju ne čujem.. Mislim, dio NAS?! Prije bih rekla dio NJE. Zar je moguće da Hella, naša pametna i psihički okrutna Hella, pati za antipatičnim, ali zgodnim, Joshuom?? Nema smisla. Ali opet, zar je ljubav ikada imala smisla?

-NEEEEE!!!-povikala je Hella. -Neee, Josh..." Hitro je potrčala prema njemu, a ja odmah iza nje. Čula sam kako netko u grmlju šuška. Stala sam dok je Hella plakala nad Joshuom. Ostali su tamo stajali i samo gledali. Pozorno sam osluškivala i usporivala sve kretnje oko mene. Baš kao da sam gledala slow-motion. Hella plače, Joshua se previja od boli na zemlji, Felidae grli Tobeya, Spatt pada ničice na zemlju, Nora prekriva usta rukama, a prema meni jure dvije strijele. Kako je sve bilo usporeno, samo sam primila strijele i preokrenula ih u drugom smjeru. Napravila sam krug u zraku desnom rukom i brzina se vratila. Strijele su proletjele u grmlje. Čuo se glasan jauk. Svi su pohrlili prema grmlju, a iz grmlja je tekla krv. Opet sam moćima razmaknula grmlje i vidjela su se dva vilenjaka. Jedan crnokosi sa strijelom u ramenu i drugi smeđokosi kojega je strijela samo okrznula. -Vi!!! Gadovi jedni...-Hella je krenula prema njima i počela ih šamarati i tući. -Hella....nemoj, samo će biti još gore..-prošaptala je Spatt. -Zašto ste ga gađali??! Gdje vam je pamet, HA?! Što smo vam MI napravili?-Hella je opet krenula na njih. -Hella! Dosta bi bilo!-zaderala sam se. Položila sam prste na zemlju i korijenje ih je obojicu čvrsto privezala. Vrpoljili su se i nervozno pogledavali svakog od nas. -Koji...-progovorio je prvi. -Zaveži!-pljusnula ga je Hella. -Mi postavljamo pitanja, a ti odgovaraš! Po mogućnosti i tvoj prijatelj!" Hella je duboko i glasno disala dok su joj suze klizile niz obraze. -Sad nam objasnite koji je vaš PROKLETI problem??-pitala ih je Nora. -Pa.....-smeđokosi je započeo. -Mi smo mislili da ste...da ste iz Mjesečeve pustinje..." Brzo je okrenuo glavu misleći kao ga čeka novi val šamaranja. -Da smo..otkud?!-pitao je Tobey. Crnokosi je vilenjak odahnuo, dok je smeđokosi nastavio:-Iz Magressine zemlje. To je sestra od kraljice Floreane." -A znači to je dakle ta sestra?-pogledala sam na druge. Hella je klečala kraj Joshue i rekla:-Izgubio je mnogo krvi, trebamo pomoć!!" -Mi smo došli iz našeg svijeta, s druge strane šume-Nora je objasnila. -Došli smo vratiti ogrlicu kraljici Floreani." -Onda smo na istoj strani, pustite nas da pomognemo malome!!" Pucnula sam prstima i korijenje je nestalo. Vilenjaci su hitro ustali i potrčali prema Joshui. -Trebamo pozvati Mary, Dianu, Jasmine i Kiny... Trebamo pomoć, mi nismo dovoljno moćni...-prošaptao je crnokosi. Smeđokosi je ustao, prokopao po džepovima i izvadio Panovu frulicu. Odsvirao je čudnu melodiju, a nedugo zatim je iz vode izašla ozbiljna, crnokosa djevojka. -Ja sam Jasmine, sad će doći i ostale.-progovorila je. I zaista, par trenutaka kasnije su se iza nje pojavile Kineskinja Kiny, i dvije užasno slične djevojke. To su vjerovatno Diana i Mary. -Zvao si nas, Napoleone?-pitala je Kiny. -Da, zabunom smo ranili nevina dječaka, treba mu pomoć!-rekao je smeđokosi Napoleon. -Kiny, imaš li tu pribor?-upitala je Jasmine šaptom. Kiny je kimnula glavom i krenula prema njemu s ostalima. Mi smo stajali zagrljeni i slušali Joshuine vapaje i njihove šapate. Kiny je u ruci držala plamen vatre dok je Mary srebrnu iglu malo sterilizirala. Gledali smo kao vade strijele iz njegove lijeve noge i ramena. Krv je bila po cijelom tlu. -Ami, makni to, molim te...-jecala je Hella. Sagnula sam se i iz prstiju je počela teči voda. Gledala sam kako Joshuina krv polako teče prema jezeru. ... Niz obraz su mi kliznule dvije suze. **Mora se oporaviti, mora...*** -Eto, gotovo je.-prošaptala je Diana. Mary mu je tijelo omatala zavojima. Crnokosi vilenjak, čije je ime Herod, je upitao: -Diana, hoće li se o..oporaviti?" Diana mu je rukom dotakla čelo. Najednom se počela tresti, znojiti i drhtati. Čim je maknula ruku, sva oznojena i blijeda je rekla:-Da, ali zbog nečega drugog se morate brinuti....

Vjetar se pojačao. Premda je većina nas imala kape i šalove, svejedno smo se smrzavali. Tobey je cijelo vrijeme cvokotao zubima što nam je svima strašno išlo na živce, ali se očito nismo htjeli prepirati. Hodali smo i ušli u Ravenhood. Stali smo na prijelazu normalne i lomljive šume. -'Ajmo, inače nikada nećemo ući!-rekla je Spatt malo hrabrije. Čim smo zakoračili u Ravenhood, pred nas je tresnulo ogromno deblo. -Ajme, kolko jeeee...-čudio se Tobey. Nedugo zatim, onesvijestio se. -Ma ne, ne, to nije moj brat!-vikala je Felidae. I dok je tako čučala, iza nje se rušilo drugo stablo. -Felidae, MIČI SE!!!-potrčala sam i rukama odgurnula zrak. Dok sam tako "micala" zrak, stablo se vraćalo na svoje mjesto. Felidae je ustala i zagrlila me. -Hvala ti....-rekla je plačući. -Ma daj ajde, nije to niš'!-smiješila sam se. Tobey se probudio, a Felidae je samo rekla: -Ustaj Doofose, idemo dalje!!" Tobey ju je pogledao čudnim pogledom, a zatim krenuo za njom. Svi smo išli dalje. Ruke sam cijelo vrijeme držala u zraku i micala stabla. Na nekim mjestima gdje je bilo premrašno, "razmaknula" sam krošnju da dođe malo svjetla. Premda ga sada nije bilo jer je bila noć. Joshua, Nora i Hella su cijelo vrijeme šutjeli. Valjda su bili začuđeni što nikakva mračna tajna nije izašla na vidjelo kao što je to Keith govorio. Hodali smo satima, a ja sam razmišljala što će mi mama reći kada se vratim u cik zore. Ako se uopće vratim...
Par sati kasnije....
-Jel' je to moguće??-ciknula je Hella. -Ma ne, pa mi smo stvarno tu!!-povikala je Spatt. -Hej, ljudi, pa pogledajte koja razlika!-rekao je Joshua i potrčao prema jezeru. Imala sam neugodan osjećaj...-Josh, nemoj!!" Ali Joshua je već mahnito trčao prema jezeru. Čim je došao do jezera, okrenuo se i mahnuo nam. Smiješio se, a zatim napravio grimasu ogromne boli. Probole su ga tri strijele...

-Zašto?-upitala sam ljutitim glasom. -Ami...nemoj..-prošaptala je Hella. -To ti je Keith Kimberlin. Znaš, onaj koji mi je dao pismo o ogrlici." Pomaknula sam se bliže starcu, tj. Keithu. -Ako si nam ti dao pismo, zašto nam ne daš da odemo po nju?!-zarežala sam. Primijetila sam kako mi je ego u ova protekla tri mjeseca znatno porastao. -Da, koja je svr-svr-svrh-svrha?-upitao ga je Tobey pokušavajući ostati hladnokrvan. Keith je samo pognuo glavu pokazujući kako mu se ne da objašnjavati. No, svejedno...Progovorio je: -Zato jer ako vas pustim u lomljivi dio, nećete preživjeti noć, bez obzira koliko ste vježbali. Najiskrenije vam predlažem da pričekate proljeće jer se u ovoj šumi ne skrivaju samo vrane. Skrivaju se najmračnije tajne Ravenhooda, kojih se ja još dan-danas bojim. Poslušajte me djeco, i vratite se u proljeće." Osjetila sam kako Tobey iza mene dršće. Nora i Hella su ga samo gledale dok im je kosa lebdjela od hladnog vjetra. Joshua je piljio u starčevu pušku, a Spatt je gledala u drveće dok je Felidae pogledavala stalno u mene. -U redu, vjerovatno je to bolje.-rekla sam, dok sam Helli proslijedila misao:**Čim se okrene, pošalji Felidae misao da se teleportira ravno na njega da može.... -NE!-poslala je Hella misao. -Ami, nevidljiva zrcala, sjećaš se? -A jel' postoji način da se razbiju ta zrcala? -Pa vjerovatno. Samo ne znam kako. Možda da da ja probam "silom" razbiti ta zrcala?***-pitala me Hella. -Da, svakako-nesvjesno sam prošaptala. -Molim? Nešto si rekla??-pitao je Keith. -N..ne. Hella, SAD! Felidae, čim Hella razbije zrcala zadrži starca!!-povikala sam. Hella je prstima dotaknula sljepoočnicu i njima uperila u zrak. Čula se glasna lomljava i iz zraka je počelo padati staklo. Nora je zažmirila i očito natjerala Keitha da nam preda pušku jer sam, čim sam se okrenula, vidjela Joshuu s puškom u ruci. Felidae je uzela pušku i prelomila je na pola. Nora je natjerala Keitha da ode u kolibu i tamo ostane do jutra. Ja sam samo još položila prste na zemlju i ogradila kolibu granjem za slučaj da se Keith probudi iz transa. -Granje će do jutra nestati.-objasnila sam zbunjenim prijateljima. -A sada, pravac prema Ravenhoodu...-prošaptala je Hella.

I tako je prošlo tri mjeseca... U ta tri mjeseca mi se smo se izvježbali za najvažniji pothvat. I prvi, k tom. Tako smo stigli do prosinca. Mjeseca darivanja. Razmišljala sam što da poklonim svojim prijateljima. Spatt bih mogla kupiti malu ribicu, Felidae bi se vjerovatno svidjela knjiga o teleportiranju, Nori kristalnog anđelčića (vidjela sam kako slini za njim kroz izlog), Tobeyu ću kupiti cijelu kolekciju Supermana (prema njemu uči načine lupinga u zraku)... Za Joshuu ne znam. Rijetko kad izražava svoje želje. A Hellu ću odvesti na noćno skijanje s mojim roditeljima. To joj je jedna od najvećih želja. U školi se organizira tulum na Novu godinu. Nadam se da Nadja neće biti tamo da ne raznese još nekoga...
Za dva dana; 23. 12. idemo u šumu. Probat ćemo doći do jezera neozlijeđeni. Ako ne uspijemo, nema problema. Onda Joshua neće morati u vodu koja je vjerovatno -12 stupnjeva. Ali bih rado da dođemo... Joshua mi je s vremenom postao sve mrskiji. Svaki put kad nešto kažem mi spusti. Ima patetične izgovore kada se moramo naći da vježbamo, a vani snježi ili pada kiša. Kao: "baka mi je bolesna, moram se za nju brinuti" ili "upravo sam se okupao, pa se ne želim opet zaprljati". Ajme idiota. Dao Bog da došli do tog jezera, ako se Joshua uopće pojavi.

***

Ah, došao je i taj dan. 23.12. To jutro sam se vukla po kući kao da imam sidro privezano za noge. Popodne sam jedva taknula svoje lasagne, a navečer sam već ozbiljno jela svoju kosu. Tata i mama su se samo pogledavali, ali su kroz ova tri mjeseca naučili da je bolje da me ništa ne pitaju. I tako:
-Mama, idem kod Helle!!-zaderala sam se već na vratima. -Čekaj, čekaj, čekaj!! Kud ćeš sad u ove sate kod Helene? Ha?-pitala me strogim glasom. -Pa, pa... Pa jučer sam ti rekla. Nazovem te, dođem brzo!-povikala sam trčeći već kroz dvorište. Vani je lagano snježilo i osjetio se miris kestena. -Pa 'di si ti?! Čekam te već dobrih... 7 minuta!-rekla je Hella pogledavajući na sat. -Sorry, mama me zadržala.-pocrvenila sam. -Možemo krenuti? -Još pitaš, ovi će poludjeti, čekaju nas kod šume.-rekla je Hella nervoznim glasom. Tiho smo koračale kroz snijeg nadajući se da će sve dobro proć'. Već iz daljine sam vidjela Spattinu žarkocrvenu kosu posutu snijegom i vjerovatno ostalu ekipu. -Evo nas.-prošaptala je Nora pogledavajući na šumu. Stajali smo na rubu Ravenhooda (lomljive šume). Čak je i Joshua ovdje. Treba mu uručiti medalju zato jer se pojavio. -Pa, bolje da...da krenemo.-promucao je Tobey. Svi smo kimnuli glavom i zakoračili u šumu. Pri samom ulazu u šumu, zažmirila sam oči jer sam svaki tren očekivala one ptičurine. Ali ništa. Sve je bilo pusto. Još nismo ušli u područje lomljenja... Čula sam neko pucketanje. Tobey je negdje iza mene progutao slinu. Pucketanje se širilo. Svi smo se skupili i pripremili se za napad. Ali je iz šume došepesao neki starac s puškom u ruci. -Ne možete dalje!

Moji uobičajeni snovi su počeli nestajati. Više nije bilo onih snova u kojima sam sretno tumarala i smijala se kao da mi je to najsretniji dan u životu nego se jednostavno budim prazna i bezvoljna za daljnje postojanje. Svako jutro se budim blijeda i ispijena lica, a čak me ni tatine šale ne mogu oraspoložiti. -Si mi ti zaljubljena, ha picek?-pitao je tata zabrinuto. -Ne, tata... Samo mi nije dobro.-odgovorila sam mu. -Znači, nije ti dobro već tjednima! A da mi odemo doktoru, ha?" -Ne, tata, stvarno, sve je ok.-nisam se predavala. Obukla sam jaknu, dozvala Coru i izašla na svježi jutarnji zrak. Cora je veselo počela trčati po pločniku tražeći neko mjesto gdje će moći "obilježiti" svoj teritorij. Ja sam samo hodala, hodala, hodala i još malo hodala... Bila sam tako umorna, ali mi se nije dalo stati... Naišla sam na neku klupicu kraj majušne livade i sjela na nju. Coru sam zakačila za uzicu i privezala za klupu. Glasno sam zijevnula i osjetila kako mi se oči lagano sklapaju. Nisam ih jednostavno više mogla držati otvorene...... utonula sam u dubok san. Prvo sam sam sanjala Joshuu kako se glasno smije i ruga. Pokazivao je prstom na nešto. Zatim se san prebacio na Coru koja je nosila ogrlicu s crnim kamenom privezanu za njenu crvenu ogrlicu. Lajala je kao da joj život ovisi o tome. A zatim... Našla sam se u jednoj staroj, prašnjavoj kući. Vidjela sam hodnik iz kojeg je izlazio starac noseći čaj i kekse na pladnju. Na stubištu je bila jedna mlada žena plešući balet. Tako se gipko okretala na prstima, a ruke su joj bile poput svile. Gledajući je, osjećala sam se tako smireno i opušteno. Čak sam osjetila smiješak na mojim usnama. Bio je to tako divan san... Balerina me spasila od muke i noćnih mora. Balerina me spasila od mene same..

Cijelu večer je pljuštala kiša. Sjedila sam sklupčana na krevetu i razmišljala o pismu. **Mogla bih sutra pitati Hellu da mi pokaže pismo. Baš me zanima što tamo piše...** Otišla sam do prozora i pogledala van. Ulica je bila pusta, eventualno bi prošao neki auto. Ulične svjetiljke su treperile pod naletom komaraca koji su se skrivali od kiše. **Oni su barem složni. Ja se tako loše osjećam kraj ove "družine"- kako nas Hella naziva. Zašto imam tako loš osjećaj u vezi Joshue? Mislim, on nam pomaže i sve je to super, ali mi nos kaže da tu nešto ne valja...** Pogledala sam na mamin hibiskus koji je mirno stajao u svojoj teglici na prozoru. Cvijet mu se zatvorio.. Vrškom prsta sam nježno dotakla crveni cvijet; cvijet se rastvorio i pokazao svoje prekrasne, velike latice. Latice su izgledale tako lijepe, zajedno u skladu.. **Možda bi i mi mogli tako izgledati, samo se trebamo malo probuditi, poput ovog cvijeta.** Ponovno sam dotaknula cvijet i on se ponovno zatvorio snivajući...

-Ok, zovite me Ami! Ne Amy, nego baš Ami!-zakriještala sam. -Ami? Otkud ti to? Mislim, ok je ime, kratko i razgovijetno, ali.. AMI? - po prvi puta me zbunjeno Hella upitala. -M'da, jučer sam cijelu večer razmišljala o tome (nisam imala pametnijeg posla) i na koncu sam zaspala. Sanjala sam moju baku u Americi koja je bila sa svojom prijateljicom Ami. Eto, otuda to.-objasnila sam. -Ok, ti si šef.-slegnula je ramenima. -Ajmo na livadu, ljudi nas čekaju!

***

-Danas bismo mogli malo vježbati. Tena...Mislim, Ami, sjedni i gledaj.-rekao je Joshua također sjednuvši. Na tratinu je odnekud doletio Tobey te podigao Noru (levitacijom) koja je zažmirila. Nedugo zatim sam vidjela Hellu kako izvodi neke čudne akrobatske figure. -To nikada svjesna ne bi mogla napraviti-šapnuo mi je Joshua. Zatim je Tobey podigao kamenčugu i bacio je na Felidae. Felidae je samo podigla šaku i razmrskala tu kamenčugu u milijun sitnih komadića. Nakon toga se pojavila Spatt na leđima jedne od onih ptičurina. -Zar nisu te ptice opasne?-upitala sam Joshuu. -Za Spatt nisu.-odgovorio je. Promatrali smo Spatt pogledom uprtih u nebo. Spatt je kasnije nestala samo tako. -To ju je Felidae teleportirala. Vidiš?-pokazao je prstom na kraj šume. Ptičurina je nestala, a Spatt se iznenada pojavila ispred nas. -Daaj lakše malo!! -zaderala se Spatt na Felidae. -Pa imam osjećaj k'o da si mi otrgnula kožu s tijela!" Svi smo se nasmijali, ali nitko od nas nije primijetio da Helle nema. Nešto mi je bilo čudno, no još uvijek nisam shvaćala u čemu je poanta. Nastavili smo pričati, šaleći se na račun Felidaeine "grive" i Joshuinih škrga. Nedugo zatim......
-Evo mee!!!-derala se Hella slavodobitno, držeći nešto u rukama. Trčala je prema nama iz smjera šume. -'Di je ona bila?? Zar nitko nije primijetio da je nema??-povikala je Felidae. -To je zbog mene....-rekla je Nora crveneći se. -Natjerala sam vas da zaboravite na Hellu i prepustite se šalama dok ona ode u šumu. -Zašto?! Hella, zašto si išla u šumu?-upitao ju je Tobey. -Zbog ovoga..-rekla je Hella podižući neki papir u rukama. -To vam je pismo. -Pismo?-upitala sam. -Kakvo? -Pismo u kojem je objašnjenje što tražimo u jezeru.
-Pa? Što onda tražimo? I uostalom, otkud ti to pismo?-upitala sam ju osjećajući kako mi ego raste. -Tražimo ogrlicu od kraljičine kćeri. Mislim, barem sam tako shvatila. A pismo mi je dao ni manje ni više nego sam Keith Kimberlin!-osmjehnula se od uha do uha. Sad sam pak osjećala kako mi samopouzdanje pada. -Tko je, dovraga, Keith Kimberlin?-pitala sam ozbiljno. -Umirovljeni satnik koji se prije borio na ovom dijelu. Tu gdje sada stojimo je nekoć bilo ratno bojište. Kraljica mu je osobno predala to pismo i naredila da negdje sakrije tu ogrlicu gdje je nitko neće moći naći. Naravno, najbolje rješenje jje staviti ju tamo gdje kraljičina sestra ne može. U vodu. I to još na dno. Za nas smrtnike je problem u tome što je to jezero na drugom kraju šume, ali uz malo vježbe, možda i uspijemo.-završila je Hella. -Ali ako je bila poanta sakriti ogrlicu, zašto je sada vadimo iz jezera?-upitala sam. -Dobro pitanje. Ni ja sama ne znam. Ali noćas sam imala viziju. Kraljica me je preklinjala za pomoć i da joj natrag donesem tu ogrlicu i da je to pitanje života i smrti." Zadrhtala sam. -Evo, ovdje je slikovni prikaz kao bi ta ogrlica trebala izgledati.-Hella nam je svima pokazala sliku:

-Kraljica me je upozorila da će se njena sestra vjerovatno pokušati dokopati ove ogrlice kada ju izvučemo iz vode. Važnost ove ogrlice je u crnom kamenu. Nipošto se ne smije toga dokopati inače će pokušati istrijebiti sve smrtnike i zavladati nad kraljevstom Ravenhood i Zorian.-rekla je Hella tiho. Svi smo neko vrijeme šutjeli, a zatim sam ja progovorila:-Moram ići vježbati zadržavanje stvari na jednom mjestu. Vidimo se sutra!"
Krenula sam tiho koračajući prema izlazu s livade razmišljajući što će nam donijeti sutrašnji dan....

-Tena!-zaderala se Hella na hodniku. -Nakon 3.sata pogledaj Van Gogha! -Ok!-već sam znala šta misli pod tim "pogledaj". Tako sam i učinila. Nakon etike došla sam do Van Gogha, "podragala" cvijeće, stisnula gumb i ušla.... Prostorija je bila malo zapuštena s obzirom na to da već pola škole prolazi kroz taj hodnik. Samo taj "hodnik" je bio cijela dvorana! Zapravo, više je izgledala kao tamnica. Po zidovima su visjele svijeće, vodorige i lanci. Zapanjeno sam promatrala prostoriju za koju sam mislila da postoji samo u mojoj mašti. Barokni prozori su prekriveni žutim (ili jednostavno prljavim) plahtama. Tamo je i stol... Osjećam se kao u nekom kultu... -Tena! Dođi 'vamo!-pozvala me Spatt. Svi su sjedili za stolom (osim Joshue), ali me nije ni zanimalo gdje je. Nekako mi je bio antipatičan. -Slušaj... Došli smo na ideju da ti damo neki nadimak pošto svi mi imamo nadimke, a i kraći su. Jel' može?-pitala me Felidae. -Pa...-iskreno mi je bilo glupo. Kaj će meni nadimak?! Ali umjesto toga sam rekla:-Ok. -Gle Tena, znam da ti se to ne sviđa, ali ako završimo u stupici među nekim ružnim bastardosima, moramo se nekak' -osim telepatijom- dogovoriti za napad. A ako čuju da si nova među nama i još k tome strankinja, znat će da si slaba točka. -priznala je Hella. Na to sam se osjećala malo povrijeđeno, ali sam, po običaju, samo slegnula ramenima. -Evo, napravili smo popis pa ti reci koje ti se od ovih imena sviđa." Tobey je gurnuo popis prema meni:

Tara
Tess
Terry
Teddy
Pri svakom imenu sam frknula nosom. Dalje imena:
Esther
Abby
Maddy
Lu
Henrietta (tu sam se počela glasno smijati)
Victoria
Gardela
Mary-Ann

-Ne, sorry, ali mi se nijedno od ovoga sviđa. Možda Lu, ali nemam pojma....-posramljeno sam priznala. -Pa možda da si ti osmisliš neko ime?-napokon upitala Nora. -Da, to bi moglo proć'!-osmijehnula sam se. -Super! Onda imaš jedan dan za ime! Oprosti što te ograničavamo, ali ni sama nisi svjesna koliko je ovo važno...-prošaptala je moja kolegica Hella. -Dobro. Sutra ću vam reći moje ime.
Ustala sam se i odmarširala do vrata. **Važno? Kako jedno glupo ime može biti važno??**

-Halo? Hella?
-Da?
-Imam pitanje: zašto se ne bi teleportirali do jezera?
-1.jer nas je previše, Felidae nije u stanju TOLIKU grupu baš teleportirati, a 2.jer se unutar lomljive šume NE može teleportirati zbog nevidljivih zrcala.
-Nevidljivih.....
-Zrcala. Tako je.
-A... Zašto ne bismo proletjeli kroz šumu?
-Pa, mislila sam da će to biti jasno samo po sebi. Jer samo Tobey može letjeti. Što bi nas on nosio u rukama? A i opet, tu su ona nevidljiva zrcala.
-Ajoj, pa da.... Hehe... Ok ništa onda, vidimo se sutra u školi. Laku noć!
-Laku noć, mala.

-Ma da? Pucaj!-hladno sam rekli Nori jer sam zaista mislila da me opasno muljaju. -Pa...-počela je Nora. -Stvar je u tome da nije poanta u tome da smo malo drugačiji od drugih nego da malo tko vjeruje u ono što ne vidi. Pa vidiš, moje "sposobnosti" su da posve bezbolno natjeram neku osobu na nešto. Pretpostavljam da danas ujutro prije škole nisi mami rekla što se jučer dogodilo, zar ne?-zagonetno se nasmiješila. ***Ok, to nisu mogli znati, OSIM ako me nisu špijunirali, ali to je nemoguće jer.....*** -Ma nismo te špijunirali, čak ne znamo ni gdje ti je kuća!-progovorila je Hella. -Helline sposobnosti si već skužila, jel'da?-progovorila je piskutavim glasićem Spatt. -Ja mogu razgovarati sa životinjama, čak i na daljinu. Imaš jako slatkog psa. Jesi li se ti odlučila za ime Cora ili...? -N..ne, t-tata je b-b-birao -sada sam već opasno mucala. -Ma da? Jako lijepo ime!-osmjehnula se. -Ja se bavim levitacijom dok Felidae ima izuzetnu fizičku snagu i sposobnost prizivanja ljudi ili drugim riječima, zapravo, teleportira. Heh, da nas malo prije nije teleportirala mislim da bismo stigli ovdje tek u kasnim večernjim satima-brbljao je Tobey. -A ti? Joshua? Joshua je podignuo majicu i vidjela su se dva para škrgi koja su se polako dizala i spuštala, dizala i spuštala. -Ima pluća i škrge tako da može preživjeti u oba uvjeta-rekla je Felidae. I da, sorry za ono jučer što sam lagala, ali Nora stvarno ima crna krila, ali se pojavljuju samo dok svira. Inače jok!" -Heh.....-gledala sam svakog posebno da vidim smiju li se. Očekivala sam svako malo da će početi urlati od smijeha i govoriti: jesmo te, jesmo te!! Ali ništa od toga. Gledali su me očima punim nade, pa sam, umjesto da se smijem, pognula glavu i rekla:-Ok, vjerujem vam. Hella se s olakšanjem nasmiješila. -Većina djece koja ima isto sposobnosti se okrenu urlajući i presele se u drugi grad. Hvala..." -Ma, meni je sve ovo novo, ali zašto ste mene zvali? - pitala sam pokunjeno. -Zato jer ti, Tena, imaš sposobnost prizivanja sva četiri elementa. Vodu, zrak, vatru, zemlju.-odgovorio je Tobey. Sjela sam na zemlju pokušavajući sve pohvatati. -Znači, imam sposobnost...MOLIM?! -Ma s vremenom ćeš naučiti-rekao je Joshua. -Problem je u tome da nas još uvijek nije dovoljno. Sada nas je sedam, ali postoji i osma osoba u ovoj školi koja bi nam se trebala pridružiti.! Postoji jedna tajna. Duboko skrivena u jezeru šume. Lomljive šume. -Molim? Znači, postoji lomljiva šuma?-upitala sam bolesno zbunjenim tonom. -Da, i ti si bila u njoj noćas. Ne znam kako si završila u njoj, ali znam da mi je trebalo dosta da se otarasim onih ptičurina i tebe izvučem odatle. Šta misliš otkud mi ove rane??-pitala me Hella. -Žao mi je.-ispričala sam se. -Ma nema ti šta biti žao, s razlogom si tamo krenula. Nego, problem je što ne možemo nikako da tog jezera jer bi nas, dok bi mi stigli uopće do tamo, pobilo svo ono drveće koje pada. Ali zato ti tu stupaš na scenu, draga moja. Zadržat ćes to drveće u uspravnom stanju dok Joshua to iskopa s dna tog jezera. Do tada te moramo uvježbati.
-Ej Hella, sad bi već trebali krenuti, mrači se.-rekla je Spatt. -Ok, krenite vi, trebam još nešto Tenu-poručila im je Hella. -Slušaj me sad. Nikome, ama baš nikome nemoj ovo pričati. Obećaj mi! -Obećajem. -Bravo. A sada, krenimo doma."
-Hella?
-Ha?
-Zašto moj pas ne smije tu?
-Zbog ptica, mala. Zbog ptica....

Do pola četiri sam četkala Coru i žnjarala Lea. Poslala sam mami poruku da idem na livadu s novim prijateljima. Ona je natrag poslala samo OK. Mrzim kad mi šalje tak' kratke poruke! Zgrabila sam jaknu i potrčala prema livadi. Kad sam stigla na livadu, imala sam deja vu osjećaj. Jesam li već tu bila? Pa naravno, u snu. Vjerovatno kad smo dolazili prvi dan autom sam vidjela livadu nakratko. Tamo dalje na travi su sjedili Hella i Nora. Ostalih još nije bilo. -Hej, vi! 'Di su ostali?-pitala sam zadihano. -Ma malo će kasniti, Felidae se posvađala s roditeljima, pa se još toj svađi pridružio i Tobey. Možeš mislit' koji je to skandal. E da, vas dvije se još niste upoznale. Nora, ovo je Tena." -Drago mi je-pristojno sam pružila ruku. Nora se nasmiješila, a zatim upitala: -Jesi li ti to neki dan prala zahode?
-Umm, pa da...jesam....- naravno, pocrvenila sam. -O, ne treba ti biti neugodno. I ja sam prvi dan prala zahode. Capica je strašno čudna. Moraš paziti u kakvom je raspoloženju inače ćeš joj se zamjeriti. -Sad mi je lakše.-promrmljala sam. -Ah, evo i ostalih!
I doista, prema nama su marširali Spatt, neki lik (očito Joshua), Tobey i Felidae s crvenim otiskom ruke na desnom obrazu. Očito ju je....
-Mama me pljusnula!-povikala je Felidae. -Znate zaš'? Jer sam zalupila vratima i kao imam predugu jezičinu!! Fmrghh....-bijesno je puhnula.
-Ajde, smirite se sada. Sve sam vas pozvala zato da upoznate novu članicu naše družine. *Članica? Družine? To se ovdje tako zove? Ideš....*
Tena, ovo je Joshua." Dječak smećkastoplave kose i smeđih očiju pružio mi je ruku. -Drago mi je." -Ostale znaš-zaključila je pametna Hella.
-Nova članica? Ma daj? A koje su joj moći?-upitao je Tobey Hellu. Počela sam se glasno smijati misleći kako je ovo još jedna neslana šala i oni očekuju da povjerujem u to. -Moći? Pfgh...HAHAHAHAHAHA! -Tena, to NIJE smiješno!" Ja sam se već valjala po travi od smijeha. -Nije?-upitala sam poput pravog doofosa. -Ne-tiho je odgovorila Nora. Vrijeme je da nešto saznaš...

Progutala sam slinu i sjela kraj Helle. Pogledala sam razred; bilo je toliko ljudi koje još nisam upoznala! Ispred nas je sjedila jedna cura s dreadlocksima. Zapravo nisam sigurna je li to cura, ali ima odjeću k'o cura pa.... Lijevo od Helline i moje klupe sjede dva dečka. Jedan ima kratku kosu, ježića (standard), a drugi također dreadlockse. Malo sam pogledavala curu ispred i lika lijevo. Hella je očito shvatila moje zbunjeno ponašanje pa je progovorila šaptom:-Ovi s dreadlocksima su ti brat i sestra blizanci. Ova ispred ti je Chleo, a njen brat ti je Christian. Kraj Christiana, ovaj s ježićem, ti je Felidaein stariji brat Tobey. A iza njih ti sjedi Ruskinja Nadja. Nje se pazi, nisu joj sve daske na broju.-pričala je kao da joj je svejedno. -Čekaj, Felidae je mlađa od tebe?-upitala sam je znatiželjno.
-Da, imaš problema s tim?-upitala me ozbiljno i onda se začudo nasmiješila. *Ne kužim te Britance. Uopće ih ne kužim!*pomislila sam ljutito.
-Mm, da, ni ja.!-Hellin cerek je pokazao njene zube iskrivljene prema unutra. Opet sam ju pogledala (možete 3 puta pogađati) zbunjeno, ali je Hella samo odmahnula rukom. U tom trenutku je upala profa iz zemljopisa:-Tmuran dan razrede! Mogli bi ga malo osvježiti ispitivanjem!
Cijeli je razred progunđao u znak negodovanja. -Počinjemo od abecede!-zacvičila je profa Burton. -Slušaj Tena, ja sam prva po abecedi..-preplašeno je prošištala Hella.-Kad kaže neko pitanje potraži to u knjizi i čitaj u sebi. Važno je! I ne misli na neke druge stvari samo čitaj to!" Kimnula sam glavom. -Aaron Helena!-zaderala se profa. Hella je stala pred ploču nervozno pucajući prstima. -Prestani Helena, to je odvratno!-ponovno je zakvičila profa praveći grimasu. -Reci mi nešto o položaju Velike Britanije!
Okrenula sam prvu stranicu i počela mahnito čitati. **Polakše...*** Hella mi je govorila kako da čitam! Fascinantno! Dakle, VB smještena je između.... Hella je ponavljala sve što sam čitala s tim da mi je kroz pamet par puta prošla čokolada, a kako je Hella ponavljala brzo, skoro joj je izletjelo:-Ima preko... čok.... Umm, mislim, ima preko 250000 stanovnika...-Hella se zacrvenila, ali je nastavila kako sam čitala. -Pa dobro Helena, evo ti 5 iz znanja i 2 iz karte. Kartu jako loše znaš, nije mi to jasno! Sjedi na mjesto.
Hellina misao mi je opet došla **Zato jer nitko ne može čitati kartu, haha***. Hella je sjela do mene i namignula mi. Na papiriću je napisala: Jako dobro, samo moraš malo vježbati. ČOKOLADA??
-Alorović Tena. Dobro Tena, tebe još danas nećemo pitati. Brill Juliet." Pred ploču je došla jedna smeđokosa djevoka, prilično nervozna. Dok je odgovarala, dopisivala sam se s Hellom na papiriću. Ispričala sam joj se zbog čokse, rekla je da nema veze. Zatim je predložila da se nađemo na njihovoj poznatoj livadi s Felidae, Norom, Tobeyem, jednim Joshuom i Spatt. Ok, može u 4? Doći su s psom.
Ne! Nemoj psa tamo voditi! Poslije ću ti objasniti....-nažvrljala je na papiriću. Upitno sam naborala čelo, ali sam odlučila čekati 4 da mi sve objasni...

Sjećam se da sam sanjala neku livadu.. Bila je prazna, pusta bez ikakvih zbivanja. Iza je bila šuma. Drveće se ljuljuškalo na prilično jakom vjetru, a nebo je bilo oblačno. Dok mi je vjetar strujio kroz kosu, naježila sam se kao da gledam neki horor. Dok sam hodala livadom, osjećala sam se kao da hodam kroz pustinju. Usne su mi se osušile od vjetra, a i postajalo je sve hladnije. Malo sam se približila šumi gdje je stajao stari, prašnjavi natpis: Ne ulazi! Lomljiva šuma
Nasmiješila sam se u sebi i pomislila kako bi samo idiot ušao unutra bez razloga. U daljini šume sam čula kako grane padaju. Jednom se čuo takav tresak da bi se zaklela kako je cijelo drvo palo! Stajala sam ondje par trenutaka i očekivala neki događaj. Ali sve je bilo mirno (osim grana), pusto i tiho. Prolazili su sati i sati, dok najednom nisam čula nekakvo režanje. Što je najbolje od svega, to režanje nije dopiralo iz šume nego s livade. Nečije šape su virile iz visoke trave. Same te šape su me toliko prestravile da sam nepromišljeno utrčala u šumu.
Ušavši u šumu, nešto me stegnulo oko srca... Ptice, ogromne, na granama. Crne, dok su im crne oči bljeskale crvenim odsjajem. Oči iste Hellinim..... Okrenula sam se i vdjela kako grana pada na mene! Počela sam vrištati i tog trena....
-Tena! Tena!-mama se derala. Ajme, kako sam bila sretna što ju vidim! Zagrlila sam ju i osjetila koliko sam znojna i kako drhtim. -Tenči, jel' sve u redu? Nešto si ružno sanjala?
Kimnula sam glavom i legla na krevet. Kako sam se iscrpljeno osjećala... Mama me je poljubila u čelo i rekla:-Zovi me ako nešto trebaš.
Izašla je iz sobe i ostavila pritvorena vrata. Duboko sam disala i pokušavala unormalizirati disanje. Usta su mi bila neobično suha, a čelo hladno kao led. Sklopila sam oči i ponovno zaspala.
Sljedeće jutro sam se probudila nekako dobre volje. Obukla sam nešto na brzinu i izjurila iz sobe. -Tata je već na poslu?-upitala sam mamu stavljajući si mlijeko u cornflakes. -Da, upravo je izjurio. Opet kasni, po običaju!-coknula je jezikom i natočila si kavu. -Ovdje ti je užina. Kako je bilo u školi jučer?-pitala me predavajući mi sendvič sa šunkom, sirom i majonezom. -Ummm, dobro....-ugrizla sam se za jezik. Ne znam zašto, ali joj jednostavno nisam htjela reći za jučerašnji dan. Možda sam jednostavno paranoična..! Ma, sve je ok. Danas ću razgovarati s Hellom i sve će se riješiti. Nakon što sam pojela poljubila sam mamu, obukla jaknu, uzela stvari i krenula u školu. Čini se da je jučer malo padala kiša. Bilo je osjetno hladnije, a vjetar jači. Stegnula sam svoju jaknu i potrčala. Čim sam stigla u školu prvo sam uočila Felidae. Njene lokne su poskakivale pri svakom njenom "hihotu". Očito je Spatt nešto jako smiješno ispričala jer se Felidae skoro ugušila od smijeha. Helle nigdje nije bilo. Krenula sam prema garderobi, ostavila moju očito beživotnu jaknu i krenula na sat zemljopisa. *Super, još jedan sat spavanja!* Zadovoljno sam se nasmiješila i ušla u učionicu. -Što je tako smiješno?!-Hella se stvorila iza mene. Imala je nekakve čudne ranice po licu, rukama i vratu. -N..ni..ni.ništa....-očekivano sam zamucala. Hella me ljuto pogledala, zaobišla i frknula torbu na stol. Sjela je poput Titana za stol, a zatim me blago pogledala:-Možeš tu sjesti.

Nakon koncerta Hella, Felidae i ja smo polako počele ići prema izlazu. -Mogu te upoznati s Norom ako hoćeš, zaista je draga cura premda ju ne poznajem baš dobro.-govorila je užurbano Felidae jer su je ljudi gurali prema izlazu. -Hej, daj prestanite! Čekaj, stanite! Cure, čekam vas ispred škole!!-derala se.
Dok smo izlazili iz dvorane pomno sam proučavala Hellu. *Nije toliko čudna koliko su mi drugi govorili. Možda ju znaju samo iz viđenja, pa govore gluposti. Kao i obično.* Najednom sam osjetila snažnu bol u ramenu. Okrenula sam se i vidjela da me Capica grčevito drži za rame u koje su se njeni dugi nokti dobrano urezali. -Tina! Ti još nisi gotova za danas! Imaš još točno 21 zahod za očistiti!
-Ali profesorice!-pobunila sam se. -Svi idu doma! Zar ne mogu sutra?
-Ne želiš valjda još jednu kaznu, zar ne?-oči su joj čudno zasvjetlucale pa sam ipak pristala bez svađe riješiti te preostale zahode. Krenula sam prema prostoriji sa sredstvima za čišćenje i usput brisala suze. *Mrzim ovu školu, ove profesore... Mrzim sve!*-bijesno sam pomislila.
-Ne misliš valjda ozbiljno! Zar i mene mrziš?-upitala me Hella. Stajala je naslonjena na vrata sobe sa sredstvima.
-Ti....kako si znala...?-zbunjeno sam ju upitala. -Što trenutno misliš?-upitala me je smiješeći se. -To je nešto što sam otkrila u svojoj 9.godini kada sam "pročitala" Felidaeine misli. Bila je strašnoo povrijeđena jer sam joj pojela zadnji bombon. Vidiš, mogu pročitati misli samo povrijeđenoj i ljutoj osobi. U ovom slučaju si to ti.
Mislim da sam u tom trenutku pokazala najgljuplji izraz lica. Izbuljene oči, poluotvorena usta, ruka u stanju kao da si želim progutati cijelu šaku, jedna noga na stepenici, druga stala u žvaku..... -A daj mi reci...-započela sam s pametnim pitanjima..-Kako si dospjela tu prije mene?
-E, vidiš to je trik koji i tebe mogu naučiti. Vidiš ovu sliku?-pokazala je prstom na Van Goghove poznate suncokrete. -Prstom prođi po cijeloj stabljici prvog suncokreta s lijeva, a zatim po cijelom cvijetu prvog suncokreta zdesna. Nakon što to uradiš otvorit će se mali pretinac u zidu. Tamo stisni desni gumb. Pazi, samo desni! Lijevi obično stisnu oni koji malo istražuju, pa nam je to kao zamka. Jesi li sve pohvatala?-pitala me prolazeći prstima kroz svoju crnu kosu. Ja sam bila još uvijek u onom položaju, pa je to očito shvatila kao da. A možda je bilo i ne. Htjela sam ju pitati zašto mi sve to govori, ali ona je već prolazila prstom po stabljici, zatim po cvijetu, onda je pritisnula gumb i jednostavno...nestala. Kad sam se napokon oslobodila žvake, uzela sam sredstva i čistila zahode do večernjih sati. Čim sam završila, odjurila sam doma brzinom vjetra, istuširala se i bacila na krevet. Već su se mama i tata vratili s posla. Mama je tiho odškrinula vrata vjerovatno da me pita kako je bilo u školi, ali sam se pravila kao da spavam, pa je ubrzo zatvorila vrata. Oči su mi se opet otvorile i cijelu noć sam razmišljala razlog Helline TOLIKE iskrenosti prema meni. Pa poznajemo se tek 2 dana. Zapravo JEDAN. *Možda me je zafrkavala. Možda je po mojim suzama zaključila o čemu razmišljam. Ili je jednostavno bubnula rečenicu pa šta bude bude? Ma, ne, ne postoje oklumenti. To su priče za malu djecu. Sutra ću joj odmah reći da to što sam nova u školi ne znači da me se može tako zafrkavati. Ne dam se...Ne dam se......* S tim mišljenjem sam zaspala. ...

I dok sam ribala tek 23.zahod, razmišljala sam da li me je Hella namjerno nasmijala ili sam stvarno takav idiot da se nisam mogla prigušeno nasmijati?! A nema veze, već je gotovo.. Hgm, da nastavim.... Pri već spomenutom 23.zahodu nisam obraćala pozornost na vanjsku svjetinu izvan cijele kupaonice koja je "elegantno" (HAHAHA!) uređena iako je, moram priznati, bilo čudne dernjave. Uspjela sam pohvatati neke rečenice između "budaletino", "nevolje", "loš dan"..... Da sam u školi sa samo deset osoba, bilo bi očito da sam to ja. Ovako sa 6000 djece u školi teško da ću ikada pogoditi o čemu ili komu se radi. Upravo sam izlazila iz "odjeljka" s kantom u ruci kad eto ti ga na, u kupaonu upadne neka plavojka sa šiškama sva u suzama. Živčano sam pomislila kak' svi preuveličavaju i da što može biti gore od čišćenja svih prokletih zahoda u školi! Al' eto, uplakana plavojka prozbori: - Glupi, kretenski "otac"! Sad mu se najednom moram obraćati s "gospodine"...
-Oooo, sad shvaćam..-tužno sam shvatila da očito može biti gore. Djevojka je imala lijepi plavi kostimić, čak bi rekla renesansni. Očito me nije primjetila, a i nije mi se dalo zadržavati pa sam pokunjeno ostavila plavojku u kupaoni. Kad sam bila na negdje 39.zahodu upala je profa Cap. -Gotova si za danas. Malo se uredi, dolje u dvorani se održava mali koncert, izvoliš se nacrtat' u 13:05 točno! Jasno? - pitala me strogim glasom i da ima obrve vjerovatno bi ih podigla.
-Da, profesorice...-spustila sam glavu nadajući se da će se sažaliti, ali je samo izašla i zalupila vratima. Čim su se vrata zatvorila pokazala sam ružnu gestu rukama. Iako ne znam kome. Nisam se imala vremena "urediti" jer bi to bio uzaludan posao, a i bilo je već 13:03. Sišla sam u dvoranu koja je bila zamračena. Čuo se samo znatiželjni žamor. Na postavljenu "pozornicu" došao je ravnatelj Pryke. -Dobar vam dan želim, nadam se da ste se svi...kašljuc, kašljuc....ugodno smjestili. Danas ćemo čuti prekrasne melodije naše najbolje učenice Nore Wells!! Na te riječi čuo se glasan pljesak i zvižduci ohrabrenja. Očito su je svi voljeli. Baš me zanima tko je ona..
Hm, na pozornicu je došao nitko drugi nego ona uplakana plavojka iz kupaone. U rukama je držala violinu, a u kosi joj je bila zataknuta plava ruža. Kada je pljesak prestao, malo se nasmiješila, stavila violinu pod bradu i počela svirati. Inače nisam za "patetico" glazbu, ali moram priznati da je to bilo nešto najljepše što sam ikada čula. Svirala je kao da je ona ta glazba i sve oko nje se okružilo prekrasnom melodijom. Pogledala sam oko sebe... Svi su je gledali i slušali s divljenjem. Stvarno je nadarena, moram ju upoznati!
Ali...dok je svirala, najednom me obuzela...jeza... Nešto crno se pojavljivalo iza nje.. To su... to su krila! Trljala sam oči da se uvjerim da to nije san, ali su zaista tamo....krila! Trznula sam se nakon što me Felidae potapšala po ramenima. Šapnula je: - Vidiš kamere, platno i neke druge stvarčice tamo iza? To ti je optička varka!-namignula mi je i sjela natrag na svoje mjesto.
Razočarano sam buljila u ta lažna krila. Baš sam budala.....

Danas mi je bio prvi dan u nepoznatoj školi. Škola se zove St. Bartholomew.. Malo mi zvuči ko ludnica.
I tako sretnem prvo Hellu. To čudno biće s crnim očima i crvenim odsjajem.. brr... Al eto, ni pet ni šest, dodje ona do mene, pristojno se predstavi, ponudi se pomoći mi oko škole i eto, imam novu prijateljicu.! (ispričavam se na književnom izražavanju, al smatram da se slang ne bi dobro uklopio.) Razrednica se zove June Cap i predaje () kemiju. PREDMET KOJI NAJVIŠE MRZIM!! Htjela sam sjesti pokraj Helle al ona već sjedi kraj Felidae. I da, otkrila sam da se Hella ne zove Hella već Helena al ju svi zovu Hella jer joj bolje paše a i skraćeno je. Felidae nije Felidae nego Felicity, al je zamolila prijatelje da ju zovu Felidae jer joj je to kak ti ljepše. *Da ne bi malo cimba, cimba.* I počne tako moj prvi sat..
Sjela sam kraj neke crvenokose i počele brbljati o profesorima. Ime joj je Spatt (*WTF?!*), mrzi kemiju ko i ja (heheeee, ) i pitala me o Hrvatskoj.. Podrijetlom iz Irske . Počela sam šaptati kad eto Capice se dere:
-TINA!
-Hghm, moje ime je TEna.
-Svejedno. Razrede, ovo je Tina.
Razred je neš čudno promrljmao. -Umm, profesorice....-moj piskutavi glasić je protutnjio.
-MOLIM?!-zaderala se ta punašna ženica bez obrva. Podigla sam obrve u znak negodovanja, al mi je Hella na papiriću napisala samo: Menopauza. Glasno sam se nasmijala i eto moja prva kazna. Prvi dan, prva kazna. Ne može proći bolje. Ušla sam u sobu i tražila ravnatelja. Bila je zadimljena kao da sam u baru. -Kašljuc, kašljuc (WTF?!)... Ummmm, gospodine ravnatelju? Iz dima je protutnjila ruka koja me gurnula na stolac.
-Sjedaj!!- čula sam promukli glas. #Zašto su svi danas živčani?# -pitala sam se...
-Voliš se smijati? E pa da ja tebi ispričam jedan vic: došlo malo derište u školu, nasmijalo se i zaradilo kaznu. Kazna je bila očistiti SVEEEEE školske zahode! HAHAHAHAHA! Smiješno, jelda?
-Hehe, da....
I eto mene, po pedeseti put.. Na podu. Na prvom katu. Čistim prvi zahod. Horor. Sve zahrđalo. Može li biti bolje?

Pozor! Sve što napišem je je izmišljeno i nema veze sa stvarnošću.

Radnja se odvija u Worthingu, Londonu, Portsmouthu, a kasnije možda i negdje drugdje. (mjesta su stvarna)

Hella - čim se rodila, njeni roditelji su znali da je to pravo ime za nju jer su njene crne oči te koje je čine vražjom.

Felidae - Hellina ok frendica. Uz njenu kratku, crnu, kovrčavu kosu još su samo njeni pokreti razigrani. Voli ljuto začinjenu hranu koju sama priprema jer njenih gotovo nikad nema doma.

Tobey - Felidaein stariji brat. U njegovoj 11. godini su se počele događati neobične stvari....
PRIŠTEVI!! Hehe, malo kasni u fizičkom razvoju.. :)

Nadja - doselila se iz Rusije u 12.godini života s dadiljom Anjom i njenim mužem Vladimirom jer su je se njeni roditelji odrekli zbog problematičnog ponašanja. Navodno je u školi digla sve wc-e u zrak i zapalila mačku. O.o

Spatt - čudno ime za čudnu, crvenokosu djevojku. Ne bih se iznenadila da je to samo nadimak, ali jako malo znam o njoj pošto sam se i ja doselila iz Hrvatske tu u Worthing. Slatko malo mjestašce samo sat od Arundel Dvorca (to isto postoji).

Još sam također uočila Sue. Dosta je povučena, priča samo s jednom frendicom tako da ništa nisam uspjela saznati...

Imam kujicu Coru i mačka Lea (stvarni). Pretpostavljam da Cora ima 666 na čelu jer je nezaustavljiva dok Leo mirno pere svoju dugu dlaku boje bijele kave na mom jastuku. Pa trebala bih započeti ono zbog čega sam i počela pisati ovaj "memoar"...

Dead Boy's Poem

"If you read this line, remember not the hand that wrote it
Remember only the verse, songmaker's cry the one without tears
For I've given this it's strenght and it has become my only strenght
Comforting home, mother's lap, chance for immortality
Where being wanted became a thrill I never knew
The sweet piano writing down my life"

"Teach me passion for I fear it's gone
Show me love, hold the lorn
So much more I wanted to give to the ones who love me
I'm sorry
Time will tell - (this bitter farewell)
I live no more to shame nor me nor you
Oh, I wish I didn't feel for you anymore..."

Nightwish

Ovo nije potpuna pjesma, napisala sam samo riječi koje izgovara taj dečec.
Tu pjesmu držim već godinama iznad radnog stola, otkad sam kupila taj cd Nightwisha "Wishmaster".
Svakako poslušati..
Bokeec ...